Marko Lekić je tehnički direktor agencije „Fleka“ i suosnivač startup-a DokTok. Radi na razvoju digitalnih proizvoda koji se zasnivaju na audio/video komunikaciji i online plaćanju. Kao veliki ljubitelj snowboarding-a, kitesurfing-a i video igara, slobodno vrijeme provodi za kompjuterom, na snijegu ili u vodi.

U ovom razgovoru, koji je dio projekta Futureproof Crnogorskog Telekoma, Marko govori o tome kako iz strasti prema poslu nastaju vrhunski proizvodi, zašto su strpljenje i kvalitet bez kompromisa ključni u poslu, i kako se zaljubio u programiranje. Futureproof je web aplikacija za otkrivanje idealnog zanimanja, razvijena kako bi podstakla mlade da prepoznaju karijere i zanimanja budućnosti, kao i da otkriju vještine za koje možda ne znaju da ih imaju.

Kako si odabrao svoju profesiju?

Imao sam sreću da jako rano dođem u dodir sa tehnologijom, i to kroz video igrice. Pored toga, imao sam sreću da su i moji roditelji prepoznali moju pasiju prema tehnologiji, pa me nijesu ograničavali. Naravno, dozvoljavali su u onoj mjeri u kojoj nije uticalo na moje zdravlje, jer sam mogao sate i sate da provodim za računarom.

Razumjeli su moju strast i podržali je tako da sam tokom odrastanja počeo sve više da se okrećem programiranju, a sve manje igricama i drugim stvarima koje oduzimaju pažnju. Danas je to moja profesija, i profesija u kojoj vidim sebe još dugi niz godina.

Kod tebe je, dakle, radoznalost bila glavni pokretač? Da li ti je bio interesantan proces samog stvaranja video igrice?

U ranom djetinjstvu crtamo, slikamo, koristimo bojanke, gledamo crtane filmove, ali interaktivnost koju pružaju računari, nove tehnologije, video igrice, bili su nešto što je meni bilo potpuno nevjerovatno i znao sam da želim da budu dio mog života. Upravo zbog toga što nijesu jednosmjerne kao gorepomenute aktivnosti.

Video igrice su mi dozvoljavale da dajem komande, da čitav jedan svijet zavisi isključivo od mene, i možda je ključna stvar koja me je i privlačila – koliko sam ja dobar, dobro će funkcionisati i taj svijet. Priznaćete, velika razlika u odnosu na realni svijet. Kompjuteri ne griješe, oni će ispratiti ono što im programiranjem zadate, kako rade zavisi od toga koliko znate. Što više učite, imate veću mogućnost da riješite probleme uz pomoć tehnologije.

Kako si se borio protiv stereotipa o programerima kao samotnjacima?

Vrlo je lako ići u jednom smjeru, zatvoriti se u sobu i raditi samo na programiranju. Važno je ipak iskušavati nove prostore zanimanja i drugih tehnologija. Na početku nijesam bio slobodan u samoj komunikaciji sa ljudima, tokom intevrjua, sastanaka, ali sam znao da u današnje vrijeme nije dovoljno da se bavite samo svojom profesijom već je važno razvijati i druge socijalne vještine i proširiti svoje vidike.

Kako se širio tim, dobijali smo nove ljude koji su eksperti u svojim oblastima i trudio sam se da od svih učim što je više moguće, kako od saradnika, tako i od prijatelja. I upravo smo na taj način i kroz sinergiju znanja počeli da radimo na startup-ovima. Tako i napredujemo u nekim drugi sferama.

Koliko je IT perspektivan posao i koliko će se tvoj posao promijenti u narednih deset godina?

Sa ovakvim napretkom tehnologije teško je predvidjeti, ali sa sigurnošću možemo reći da će veliki dio posla koji obavljamo biti automatizovan. Softver postaje pametniji i pokriva više različitih sfera života. Vjerujem da će mnoge od stvari koje danas radimo, kroz desetak godina raditi kompjuter. Vještačka inteligencija će imati veliku ulogu i ono što rade programeri danas, vjerovatno će biti automatizovan proces. Preporuka bi bila da se pažnja posveti razvoju vještačke inteligencije i njenoj ulozi u razvoju tehnologija jer će po meni sva zanimanja biti dotaknuta istom. Sve će se brže razvijati i biće teže pratiti taj proces.

Dakle, ranije širiti vidike i istraživati različite tehnologije. Ne oslanjati se na sreću kao faktor, već uložiti veliki trud. U našem poslu su dvije stvari najbitnije – strpljenje i kvalitet bez kompromisa. I naravno, dugoročni i planirani ciljevi.

Koji je tvoj najveći pokretač u karijeri?

Mogu da kažem da mene pokreće uspjeh koji stoji u velikom korišćenju servisa koje sa timom napravim. Dakle, pokreće me vrhunsko korisničko iskustvo. Da bi se napravio uspješan servis, potrebno je mnogo ljudi: prorameri, dizajneri, marketing, biznis razvoj…

Težim tome da vodim računa da svim saradnicima obezbijedim softver koji radi izvrsno i učinim da s uživanjem mogu da rade svoj dio posla, sigurni u to da smo zajednički stvorili pravu vrijednost. Rekao bih – ako imaš strast, imaš i odličnu motivaciju za budućnost.