Na to su u analizi Wall Street Journala ovih dana upozorili američki analitičari objasnivši vezu između rizičnih kredita koju su nabujali od “crne” 2008. i moguće nove krize u i nakon doba korone koja bi, smatraju neki od njih, mogla i nadići finascijski kolaps koji je upravo iz Amerike krenuo prije više od decenija.

‘Proročanstvo’ FED-a

“Oduvijek sam strahovala da bi postojanje pretjerano zaduženih kompanija u slučaju bilo kakvog ozbiljnog problema koji iskrsne moglo jako pogoršati situaciju”, citira WSJ riječi nekadašnje FED-ive direktorice Janet Yellen.

Dio problema leži u činjenici da su rizični krediti eksplodirali nakon krize 2008. Od 2015. su skočili za čak 50% odnosno 400 milijardi dolara.

No “caka” je u tome što banke koje plasiraju takve kredite rijetko iste zadrže u svom portfoliju, već takav rizični dug prodaju dalje ili ih transformiraju u složene hartije od vrijednosti kojima potom trguju investitori širom svijeta, objašnjava WSJ.

U takvoj spirali na uzbunu može zazvoniti kada cijene takvih zajmova naglo padnu ili kompanije zbog korona krize upadnu u bankrot jer se šteta potom širi na penzijske fondove, osiguravače i druge investitore koji potom i sami kreću da prodaju rizične izvedenice.

Grč ukupnog tržišta kredita

U takvim uslovima investitori, naravno, postaju sumnjičavi prema finansijskim institucijama koje su “upadale” u takve aranžmane, a njihovo potezanje ručne kočnice može dovesti do grča ukupnog kreditnog tržišta u kojem bi ionako problematične kompanije ostale bez dotoka svježeg keša.

I tu stvari, upozorava Wall Street Journal, poput domina mogu početi da urušavaju tržište jer može doći do talasa bankrota i otpuštanja, a time, jasno, i usporavanja privrede. Da stvar bude gora, tumače analitičari, učinak takvog scenarija mogao bi trajati dugo.

Naime, većina kredita u kojima je ovdje riječ ne dospijevaju do 2022. godine, a u situaciji korona pandemije njihova otplata itekako dolazi u pitanje pa tako i pozicije investitora u čijem su vlasništvu takvi rizični dugovi.

“Vjerujem da će u slučaju takvog scenarija ulagače iznenaditi razmjer njihovih gubitaka na tim kreditima u poređenju sa istorijskim minusima. Procjenjujem da će u ‘default’ tokom idućeg sloma ove vrste imovine otići oko 29% rizičnih kredita, dok je u razdoblju od 2007. i 2009. godine bila riječ o padu od oko 20 posto. Da bude gore, isti ti investitori u tom će slučaju spasiti puno manje novca, možda jedva polovinu dok su u spomenutom razdoblju ipak uspjeli da izvuku 58 posto svog kapitala”, protumačio je za WSJ analitičan Bank of America Oleg Melentyev.,

Izvor: Poslovni dnevnik