Na svijetu postoji svega nekoliko država koje su izabrale neutralnost, a među njima su Austrija i Švedska. Međutim, nijednoj državi nije uspjelo da od neutralnosti napravi statusni simbol, kao što je to učnila Švajcarska.
To je država koja je zbog svoje neutralnosti 30 godina predstavljala interese SAD u Iranu, i interese Teherana u Vašingtonu. Švajcarska je žestoko pregovarala sa SAD kako bi dozvolile isporuku humanitarne pomoći Iranu i olakšale najteže posljedice sankcija.
Međutim, Švajcarska je takođe iranskim vlastima prodavala namještene mašine za kodiranje, koje su nosile oznaku „proizvedeno u Švajcarskoj“, kako bi Vašington mogao da ih prisluškuje.
Nakon što je otkriveno da su njemačke i američke obavještajna službe decenijama koristile švajcarsku kompaniju Crypto AG kako bi špijunirale druge zemlje, neutralnost ove države je u najmanju ruku dovedena u pitanje, navodi BBC.
Na neutralnost Švajcarske se gleda kao da je ona utkana u DNK te države, kao da je dio nacionalnog identiteta a ne pragmatična politika jedne male države koja je angažovala plaćenike iz ostalih djelova Evrope sve dok njeni lideri nijesu odlučili da je bezbjednije ne boriti se uopšte.
„Preživjeli smo dva svjetska rata“ je fraza koju često čujete u Švajcarskoj, a koja može biti prilično iritantna za građane drugih evropskih država koji su takođe preživjeli ratove, ali na teži način.
Međutim, istina je da je Švajcarsku neutralnost držala van tih ratova, a 1945. godine švajcarska ekonomija i infrastruktura su se uzdigle bez ogrebotine, dok su njeni susjedi pokušavali da se oporave iz ruševina i pepela.
Neutralnost, međutim, nije neka vrsta sile koja vas čuva od neprijetalja, ističe BBC i podsjeća da je u Drugom svjetskom ratu, Švajcarska je na primjer morala da radi puno toga kako bi se pobrinula da je se susjedi klone. Masovna mobilizacija, u okviru koje su vlasti poslale svakog muškarca između 18 i 60 godina da brani granicu, i miniranje tunela i alpskih prolaza je nešto što se sa ponosom isticalo u knjigama o švajcarskoj istoriji.
Međutim, bilo je tu i drugih, jednako važnih stvari, navodi BBC. Naime, Švajcarska je bila od koristi svim stranama.
Nacistička Njemačka je u švajcarskim bankama našla bezbjedno mjesto za ukradena umjetnička djela i zlato. Slala je vozove pune oružja preko Švajcarske kao podršku italijanskom diktatoru Benitu Musoliniju.
U isto vrijeme šef švajcarskih oružanih snaga, general Anri Gizan, tajno je pregovarao sa Francuzima o zajedničkoj borbi ukoliko obje države budu napadnute.
U međuvremenu preteča američkih obavještajnih službi Kancelarija za strateške usluge (OSS) poslala je Alena Dalsa u Evropu. Dals se smjestio u Bernu i ostao je tamo do kraja rata, špijunirajući Njemce. Kasnije je postao šef CIA.
BBC podsjeća da su se Švajcarci krajem 1990-ih dosta preispitivali povodom njihove uloge u Drugom svjetskom ratu. U knjige istorije uključeni su djelovi o sramnoj politici vraćanja jevrejskih izbjeglica na granice. Osnovane su komisije, podignuti spomenici a ministar u vladi Švajcarske, Kaspar Viliger, se zvanično izvinio.
Upravo taj Kaspar Viliger je sada optužen da je dok je 1990-ih obavljao dužnost ministra dobrane znao da CIA kontroliše Crypto AG i da prodaje modifikovane naprave širom svijeta kako bi mogla da špijunira strane vlade.
Viliger poriče optužbe, međutim BBC ističe da su tokom 1990-ih često pokretana pitanja u vezi kompanije Crypto, tako da je čudno da ministar odbrane nikada nije čuo za to ili nije ispratio.
Postavlja se pitanje kako je moguće da dva koncepta – neutralnosti i saradnje – postoje zajedno.
Možda na isti način na koji Švajcarska ponosno ne vodi ratove, ali prodaje dosta oružja. Ili na isti način na koji njeni bankari kažu da „novac nema miris“. Ili drugim riječima, oni će se rado pobrinuti za novac neovisno od toga iz kojeg krvavog konflikta je potekao ili kojem brutalnom diktatoru ili narkobosu pripada.
Ili je Švajcarska prosto željela da preživi Hladni rat. Njene vrijednosti su zapadne, zašto onda da ne progleda kroz prste na nekoliko tajnih operacija glavnog evropskog zaštitnika, SAD, u jednoj od najprestižnijih švajcarskih inžinjerskih kompanija.
BBC navodi da postoje milioni Švajcaraca koji duboko ramišljaju o ovim temema i koji se zalažu za politiku koja je manje zasnovana na sopstvenom interesu, naročito u pogledu bankarstva i trgovine oružjem.
Međutim, svakih par godina nešto uzdrma švajcarsku neutralnost, a Švajcarci ponovo treba da shvate da njihova zemlja nije svijetli primjer nade u srcu Evrope. Više je riječ o pragmatičnoj, često prljavoj taktici preživljavanja na kontinentu sa krvavom istorijom.
