80 najbogatijih ljudi na svijetu kontroliše oko 1.9 triliona dolara, što je svota kojom, s druge strane, upravlja 3.5 milijardi siromašnijih ljudi. Globalna nejednakost nastavlja da bude vruća tema jer nije jednostavno prihvatiti činjenicu da se nalazimo u donjih 99 posto.
U stvari, Occupy pokret je 2011. godine stvoren upravo zbog tog razloga. Mnogi ljudi koji ne posjeduju ogromna bogatstva zgroženi su s jedan posto najbogatijih koji ‘pišu nepravedna pravila globalne ekonomije koja blokira našu bolju budućnost’.
Je li istina da smo žrtve ili smo preslabi da sami stvorimo svoje bogatstvo, pa želimo dio onog što su određeni ljudi izgradili vlastitim radom? Iako bismo svi voljeli da mislimo da je svih 80 najvećih bogataša naslijedilo svoje bogatstvo, to vrijedi samo za njih 11. Ostalih 69 je samostalno izgradilo svoje bogatstvo, često iz ničega.
Umjesto da se ljutimo na bogataše i očekujemo da oni podijele raskoš s nama, običnim smrtnicima, bolje bi bilo pogledati šta oni rade, a mi ne, kako bismo možda slijedili njihove korake…
1. Bogati vjeruju u zakon prihoda
Bogati vjeruju da će im biti plaćeno tačno toliko koliko su doprinijeli tržištu. Drugim riječima, ako su stvorili neki proizvod koji je drugima potreban, oni očekuju da će im drugi u skladu s tim i platiti.
Siromašni ljudi često misle da svi morju biti isto plaćeni, bez obzira na to što dobijamo iz čijeg rada. S takvim mentalitetom, inovacije ne bi postojale, siromašni bi i dalje bili siromašni, ali ne bi ni postojali bogati.
2. Bogati su koncentrisani na prilike, a ne prepreke
Postoji priča o prodavcu cipela koji je došao u daleku zemlju u kojoj niko nije nosio cipele. Prodavac je pokušavao nešto da proda, ali domaći ljudi nisu obraćali pažnuu na njega, pa se odlučio pokupiti. Dok je odlazio, naletio je na kolegu prodavca, kojem je rekao da se ne mora ni truditi jer tu niko ne nosi obuću. Kad je ovaj to čuo oduševio se: “Niko ne nosi cipele? Znači da ću svakome u gradu prodati bar jedan par! Koja sreća da sam naletio na ovo neotkriveno tržište!”
Sve je stvar perspektive. Siromašni često vide prepreke i brzo odustaju, dok bogati vide prilike i ulaze u arene o kojima drugi ni ne sanjaju.
3. Bogati se povezuju s pozitivnim, uspješnim ljudima
Bogati ljudi znaju da je sve u stavu. Ako se druže s ljudima koji se stalno žale na loše vrijeme, vladu i ekonomiju, i oni će početi da rade istu stvar. Ali ako se okruže ljudima koji konstantno pričaju o uspjehu, šansama i pozitivnim stvarima, vjerovatno će na svijet početi da gledaju iz sasvim druge perspektive.
Kao primjer uzmite građane SAD-a i imigrante, od kojih potonji imaju četiri puta veće šanse da će postati milioneri od onih koji su tamo odrasli. I to zato što imigranti na SAD gledaju na zemlju mogućnosti.
4. Bogati su spremni da promovišu sebe i svoju vrijednost
Oni se ne boje da kažu drugima koliko su sjajni u tome što rade i većinom nisu nimalo skromni ni sramežljivi. Iako i siromašni ljudi mogu biti sjajni u puno stvari, oni često sami umanjuju svoju vrijednost (ili zato što im nedostaje samopouzdanja ili ne vole hvalisavce). A drugi zato smatraju da su njihove vještine – nikakve.
5. Bogati ljudi nadrastu svoje probleme
Siromašni ljudi vide problem, pripišu ga lošoj sreći i odustanu. Bogati se suoče s njim, razmišljaju o mogućim rješenjima i ne odustaju. Rade i rade dok ga ne riješe.
6. Bogati žele sve, dok siromašni misle da mogu dobiti samo jednu stvar
Ekonomisti su osmislili termin ‘oportunitetni trošak‘, što znači da ako odaberete jednu stvar, automatski gubite neku drugu. Tako razmišljaju i siromašni ljudi. Ako imaju određenu svotu novaca, oni misle da je mogu potrošiti na jednu ili drugu stvar, ali ne obje, što zvuči logično. Ali bogati se koncentrišu na to kako da dobiju obje.
Recimo ako bogata osoba želi i sladoled i žvakaće gume, od kojih svaka stvar košta po pet eura, koliko ona i posjeduje, neće kupiti ni jednu od tih stvari nego pakovanje od 24 čokoladice koje košta pet eura. Zatim će izaći pred školu i prodati svakom djetetu po jednu čokoladicu po cijeni od 50 centi. Tako će zaraditi 12 eura. Na kraju će moći kupiti sladoled, žvake i ostaće joj dva eura.
7. Bogati su usredsređeni na neto vrijednost, a ne na platu
Siromašni ljudi razmišljaju o tome koliko dnevno zarade, dok bogati ljudi znaju da to nije bitno. Možete puno zarađivati svaki dan, ali ako ne naučite kako da zadrđite nešto od tog novca, na kraju ćete završiti bez novca. Ako se fokusirate na neto vrijednost imaćete više prilika i moći ćete i u budućnosti ‘da okrenete’ više novaca, piše Business Insider.
8. Bogati stalno uče i rastu
Mnogi današnji klinci misle da je potrebno da odrade tek toliko koliko je potrebno posla da dobiju diplomu, pa više neće morati da pročitaju ni jednu knjigu do kraja života. Ako ne promijene mišljenje, vjerovatno će ostati siromašni.
Bogati pak kao da gladuju za znanjem jer znaju da što više toga nauče, imaju veće šanse za uspjeh. Prosječni milioner pročita jednu knjigu iz područja publicistike mjesečno, zato što želi da naraste dok ne postane osoba kakva želi da bude. Prosječna siromašna osoba ne čita, pa djeluje kao da bogati konstantno uče i rastu, a siromašni misle da sve znaju.
9. Bogatima ne smeta da idu težim putem
Siromašni često ostanu siromašni jer idu lakšim putem. Recimo, mogli bi raditi za 10 eura na sat u skladištu u kojem bi mogli naučiti puno toga o vođenju posla od pametnog poslovođe. No njima se to čini premalo pa odaberu da radije za 50 eura na sat diluju marihuanu. Teži put ih je mogao učiniti uspješnim poslovnim ljudima, ali oni su odabrali put koji ih vjerovatno vodi u zavisnost i zatvor.
Bogatima ne smeta da krenu težim putem, jer razmišljaju dugoročno. Trenutno im može biti teško, ali oni razmišljaju o tome kako im današnje iskustvo može pomoći u budućnosti.
Express
