Kina je jakom državnom intervencijom izbjegla pad berzi, ali tržište i dalje brine dug kineskih kompanija. Najveći korporativni dug na svijetu iznosi 16.1 bilion dolara, raste, veća je prijetnja ekonomskom rastu i njime je teže upravljati, piše Reuters.
Dug kineskih kompanija siznosi 160 posto BDP-a, dvostruko više nego u SAD-u gdje je prezadužena država. U posljednjih pet godina, pokazala je studija Thomson Reutersa provedena na više od 1400 kompanija, stanje se pogoršalo.
U idućih pet godina ovim tempom dug će narasti na 77 posto BDP-a odnosno 28.8 biliona dolara, procjenjuje rejting agencija Standard & Poor’s.
1. Mjere su previše uopštene za potrebe biznisa
Intervencije kineske države dosad su bile usmjerene u ekonomski rast koji se usporava najviše u zadnjih 25 godina, ali uiču i na kreditiranje kompanija. Vlada je od novembra četiri puta snižavala kamate, smanjivala obvezne rezerve banaka i uklanjala ograničenja procenta depozita koji se može plasirati u kreditima.
Iako država tvrdi kako želi da više kredita ide manjim kompanijama u inovativnim granama ekonomije, njene mjere previše su uopštene da bi uticale na to. Čim se krediti više otvore, veći je rizik da će novac ići rizičnijim kompanijama. Kineske su banke u junu plasirale 206 milijardi dolara (1,28 biliona juana) novih kredita. U maju su plasirali 145 milijardi dolara (900,8 juana).
2. Vladina politika podstiče špekulacije
Zbog vladinih stimulativnih mjera smanjeni su kratkoročni troškovi kamata pa je skočilo kreditiranje špekulativne trgovine na dionicama i nema ozbiljniih znakova da je nešto bitno uloženo u profitabilne poslove u realnom sektoru. Tamo dugoročni troškovi zaduživanja ostaju visoki, banke nisu spremne da rizikuju.
3. Najjači sektori postaju neprofitabilni
Dugovi proizvođača jedu njihove profite. Studija Thomson Reutersa utvrdila je da su 2010. dugovi sirovinskog sektora bili 2,8 puta veći od njegove temeljne dobiti. Krajem 2014. bili su 5,3 puta veći. U energetskom sektoru, zaduženost je u istom periodu narasla sa 1,1 na 4,4 puta u odnosu na temeljnu dobit, a u proizvodnji sa 2,5 na 4,2.
4. Investitori nemaju u šta da ulažu
Investicioni fondovi kažu da ne mogu naći dovoljno profitabilnih meta za ulaganja, pa ulažu u kratkoročne bankarske proizvode koji jamče povrat. Rizik ulaganja u realni sektor je toliko velik a stopa povrata tako niska, da ih ne mogu pravdati ulagačima već se okreću bankarskim instrumentima.
5. Novi krediti su sanacija loših državnih kompanija
Većina novih kredita odlazi neefikasnim državnim kompanijama kao dio državnih fiskalnih podsticaja. Traži se da banke plasiraju više kredita u infrastrukturne projekte a kako njih uglavnom rade velike državne kompanije, njihova se zaduženost povećava. Zbog pada cijena i prihoda, nemoguće je ubrzati razduživanje, analitičari upozoravaju da bi takav pristup desetkovao privatni sektor.
6. Država neefikasnim kompanijama ne da da propadnu
Brz rast duga, nejasnoće oko rizičnosti i cijena i vrlo nepovoljan odnos zaduženosti i BDP-a su opasna kombinacija, tvrdi Standard&Poor’s.
Prema prognozama te rejting agencije, na kineske će kompanije do 2019. otpadati 40 posto novih korporativnih kredita u svijetu, ali da količina nije jedini problem. Ono što jeste, je to da država ne dopušta neefikasnim kompanijama da propadnu, tržište ne može realno odrediti vrijednost duga, i krediti ne idu efikasnim kompanijama gdje bi imali najviše uticaja na ekonomiju.
Država tvrdi kako želi da tržišni mehanizmi odigraju važniju ulogu u određivanju cijena kredita, ali u praksi ne čini ništa da se to dogodi. Uglavnom se saniraju kompanije na ivici propasti, poput energetskog diva Shanghai Chaori Solar Energy Science and Technology u kojem je država suvlasnik i lani je dobio kredit jer nije mogao plaćati kuponske obveznice.
7. Korporativni dug ne može se riješiti na brzinu
Ogromna intervencija u kinesko tržište dionica mogla bi se činiti kao dječja igra prema onome sa čime će se država suočiti kad je riječ o zaduženosti kompanija. Riječ je o puno većem tržištu, na kojem nijedna velika firma nikad nije propala i moralni hazard koji stvara spoznaja da mogu griješiti koliko hoće jer će se država pobrinuti da im osigura nove kredite, veliki je problem.
Izvor: Telegram
