Piše: Vladimir Cerić, Izvor: Netokracija.rs

Kada su me drugari iz Netokracije pozvali i zamolili da napišem tekst o svojim iskustvima u razvoju karijere, pomislio sam da je u pitanju šala. Nisam vjerovao da priče i iskustva saobraćajnog inženjera koji se sticajem okolnosti bavi marketingom mogu da budu interesantna, a kamoli korisna. Ali nakon dužeg razmišljanja, shvatio sam da mogu da doprinesem kampanji #DigitalnaKarijera na sebi svojstven način – tako što ću vam reći šta je to što NE treba da radite.

Skoro svi tekstovi koje ćete naći na Internetu govore vam šta treba da radite da biste bili uspješni. Ustajte rano, čitajte knjige, meditirajte, koristite Pomodoro tehniku… sve je to lijepo i uglavnom korisno, ali ne pokriva ni djelić problema sa kojima se svakodnevno susreću mladi koji tek započinju svoju profesionalnu karijeru. Ako na to dodamo lokalne specifičnosti u formi blago rečeno nefer tržišne utakmice (na tržištu rada i tržištu uopšte), jasno je kako lako možete upasti u silaznu spiralu demotivacije i kukanja.

Radeći sa mnogo mladih ljudi tokom prethodnih godina u Srbiji, pa i danas u međunarodnom timu u Njemačkoj, primijetio sam nekoliko zajedničkih obrazaca ponašanja koji svakako ne doprinose ličnom razvoju budućih profesionalaca. Evo kojih su to šest stvari koje mnogi od vas rade, a koje aktivno ometaju razvoj vaše buduće karijere.

1. Imate premalo samopouzdanja

Nimalo ne zavidim mladima koji tek sada završavaju fakultete i pokušavaju da pronađu svoje mjesto pod suncem. Nikada nije bilo više opcija, ali ni konkurencije ne manjka – naročito ove virtuelne. U doba u kojem na društvenim mrežama svi žive svoje živote iz snova, teško je povjerovati da je manjak samopouzdanja i želje za eksponiranjem toliko česta pojava. Nažalost, veliki broj mladih, gledajući fabrikovane biografije i živote na Internetu, dolazi do zaključka da jednostavno nisu dovoljno vrijedni i da je najbolje da sjede u ćošku i trunu. Iako stara izreka (ispravno) kaže da je skromnost vrlina, to ne podrazumijeva da treba da potcjenjujete to što jeste i da tako aktivno minirate ono što možete postati.

Ako ste godinama vrijedno radili na sebi, svojim stručnim i praktičnim znanjima, ali i vrijednostima i stavovima, ne vidim nikakav razlog da povjerujete da tamo neki instant celebrity vrijedi više od vas. To možda znači da je njegov račun u banci bolje popunjen, ali nikako ne znači da vi treba da se zadovoljite noćnom smjenom u trafici ako posjedujete vještine i znanja koja imaju konkretnu vrijednost i koja možete unovčiti.

Ako ih pak ne posjedujete, šta da vam kažem – krajnje je vrijeme da ih steknete. A kako budete napredovali i sticali vrijedna iskustva u radu rašće i vaše samopouzdanje, zasnovano na realnim kvalitetima, a ne tamo nekim izmišljenim vrijednostima propuštenim kroz Instagram filter.

2. Imate previše samopouzdanja

„Čekaj, kako sad, pa maloprije si rekao da ne treba imati premalo samopouzdanja?“ Tako je, ali to ne znači da treba da odete u drugu krajnost i da se pretvarate da ste nešto što niste – i da znate nešto o čemu nemate pojma. U doba kada ste završili fakultet i razmišljate o tome šta i kako dalje, ono što su vrijednosti i kvaliteti koje ste (nadam se) izgradili tokom školovanja jeste da znate da učite i da znate da rukujete informacijama. Što je dovoljno samo za početak, ne i da odmah pucate na mjesto direktora.

To što ste dva puta napravili lijep grafikon u Excelu ili kreirali tri uspješne Facebook Adskampanje vas ne čini stručnjakom ni u jednoj od tih oblasti, i shodno tome – nemojte se predstavljati kao takvi i navoditi u CV-ju stvari za koje ne znate ni čemu služe. Poslodavci će taj blef vrlo brzo prozreti, a vaša karijera sigurno neće krenuti uzlaznom putanjom. Neophodno je da budete iskreni, i prema sebi i prema drugima, jer ja iskreno mislim da je fake it ’till you make it strategija rezervisana samo za preambiciozne loše đake.

3. Mislite da su ‘tamo negdje’ svi bolji i pametniji

Kao neko ko dugi niz godina radi sa firmama iz SAD i EU, mogu da vam kažem da u najvećem broju slučajeva ljudi vaših godina i obrazovanja koji žive u ovim zemljama znaju isto ili čak manje od vas. I zato nema baš nikakvog razloga da pretpostavljate da ste manje vrijedni od njih, naročito kada dođete u poziciju da radite direktno sa njima. Postoje ipak dvije ključne stvari u kojima se razlikujete, koje morate imati na umu.

Čak i u manjim firmama, zaposleni u razvijenim zemljama su mnogo više usmjereni na specifične oblasti, što im omogućava da se vremenom usavrše i postanu zaista ozbiljni stručnjaci – ne gubeći vrijeme na učenje vještina koje im kasnije neće biti potrebne. Kod nas se od AdWords stručnjaka očekuje da zna i da dizajnira banere i da programira, što u praksi znači da ima vrlo malo ljudi koji su zaista eksperti za neku konkretnu oblast. Šira znanja imaju određene prednosti, ali ne treba ići previše u širinu jer onda rizikujete da postanete stručnjak opšte prakse što nije ni tražena ni cijenjena pozicija.

Druga stvar koja je ključna razlika je pristup velikom tržištu. Jednostavno, kod njih su redovi veličine drugačiji i samim time se njihova iskustva razlikuju od vaših. Advertajzing menadžeri čak i u manjim firmama rukovode sedmocifrenim budžetima u čvrstoj valuti, a broj ljudi kojima pokušavaju da nešto prodaju je veći po nekoliko stotina puta. No, to ne znači da su oni zbog toga nešto mnogo mudriji ili uspješniji, samo imaju drugačije informacije u odnosu na vas koji vodite Facebook Page sa 500 fanova.

Evo i jednog konkretnog primjera. Prije nekoliko godina sam imao prilike da radim sa timom koji je predvodio nadaleko čuveni Neil Patel. Oni su pokušali da prilično logičnim i uobičajenim izmjenama na korisničkom iskustvu povećaju broj konverzija na web sajtu firme u vrlo specifičnoj oblasti IT industrije. Nažalost, fore koje uspijevaju u prodaji deterdženta ili farmerki ne mogu se jednoznačno primijeniti u industriji u kojoj se kupci vode drugačijom logikom.

Projekat je neslavno propao, uz graciozno ignorisanje njegovih negativnih efekata na prodaju i lojalnost korisnika od strane menadžmenta firme, što vam dovoljno govori o tome da se ljudske prirode na različitim meridijanima i ne razlikuju baš previše.

4. Nestrpljivi ste

U vrijeme vladavine instant kulture potpuno je nekonstruktivno kritikovati mlade generacije zato što sve žele odmah. I to instant vrijeme nije došlo sa Internetom, ono postoji već 40 godina, Internet je samo dodatno ubrzao stvari. I zaista, kad vidite gomilu ljudi koji bez dana radnog staža i ikakvih vrijednih znanja i iskustava zauzimaju naslovne strane i pune svoje bankovne račune, teško je oteti se utisku da i vama ne pripada dio tog kolača. Ima samo jedna bitna razlika – to je sve estrada i šou-biznis, realni život je negdje drugdje. A ako ste namjerili da se bavite estradom, onda se bojim da ste na pogrešnom mjestu i čitate pogrešan tekst.

Kada malo razmislim, prilično je sigurno da sam i ja na početku karijere bio nesnosan. Pravo je čudo kako su moji prvi šefovi uopšte preživjeli sa mnom tako nervoznim i nadrndanim. Jednostavno, to je samo faza u vašem ličnom razvoju i treba da budete što je više moguće svjesni njenih prednosti i mana. I kad vam neko sa 20 godina iskustva u poslu kaže „ne može to baš tako“, to nije rekao da bi vas omalovažio, već zato što je to najvnerovatnije zaista tako. Što me dovodi do sledeće tačke.

5. Ne poštujete druge (da ne kažem starije)

Kanadski marketinški stručnjak i (de)motivacioni govornik Scott Stratten je u jednom od svojih nastupa milenijalce opisao kao „one što su mlađi od nas i koje ne volimo previše“. On ovakav stav prema mlađim generacijama prepoznaje kao „želju nas matoraca iz Generacije X da i mladi pate kao što smo mi patili“, živeći naše analogne mlade živote u doba bez Interneta, mobilnih telefona, MP3 plejera i svih drugih tehnoloških noviteta koji su danas nešto sasvim normalno i uobičajeno.

Naravno, sve je to šala i preuveličavanje. Niti vas bilo ko mrzi, niti smatra da ste neobrazovani, nevaspitani, nesposobni i nezainteresovani za život. Osim kada eksplicitno svojim ponašanjem pokažete da jeste upravo to. U tom slučaju odbojnost je sasvim realna i to, složićete se, sa valjanim razlogom. No, ako pokažete da posjedujete barem neku vrijednost, neku vještinu vrijednu pažnje, neki kvalitet, budite uvjereni da je jedina stvar koju ćete dobiti od starijih – podrška.

Jer ljudi koji su stariji od vas i koji su se već profesionalno dokazali na poljima na kojima vi želite da napredujete, posjeduju jednu ključnu stvar koja ih razlikuje od vas. Iskustvo. I ne postoji nikakva prečica, nikakav trik kojim ćete nadomestiti taj jaz. Jednostavno, iskustvo dolazi sa godinama i što prije počnete da ga stičete, to ćete biti moći da donosite mudrije odluke i upravljate svojim životom.

To što vaši šefovi ne znaju kako se podešava targetiranje Facebook kampanje ili šta je UTM kod, ne znači da su oni neznalice zarobljene u prošlosti. Oni imaju druga znanja i iskustva koja presudno utiču na strategiju firme u kojoj zajedno radite. Vaša znanja o modernim tehnikama mogu biti dragocjena dopuna tom iskustvu starijih kolega u tome kako se postižu poslovni ciljevi i zato se potrudite da radite zajedno sa njima, ne jedni protiv drugih.

6. Niste sigurni šta (zapravo) želite

Nažalost, ovo nije problem samo mladih. I mnogi profesionalci sa po 10, 15 ili 20 godina radnog iskustva često nemaju predstavu kuda da usmjere svoje karijere. Niko ne kaže da sada morate da sjedite i danima lupate glavu šta želite da budete kad porastete, ali je poželjno da imate makar neku ideju, makar neko usmjerenje, referentnu tačku ka kojoj idete i koju ćete, ako budete dovoljno marljivi i uspješni, u nekom trenutku dostići.

Nekome je san kuća na Bahamima sa Ferarijem u garaži, nekome je životna želja da svake godine putuje na drugu egzotičnu destinaciju, neko hoće da bude najbolji neurohirurg na svijetu, a nekome je sasvim OK da ostane u svom rodnom gradu, okružen prijateljima i gomilom djece, radeći posao koji voli. Sve su to legitimne dugoročne vizije, ali da biste do njih došli, ili im se makar približili što je više moguće, neophodno je da ih prvo formulišete i shvatite šta vam potrebno za njihovo ostvarenje. I ne zaboravite da budete iskreni prema sebi, inače će cilj ostati nedostižan.

I naravno, prestanite da kukate, tražite izgovore i aktivno praktikujete gore navedene negativne stvari. Jer onda je vaš neuspjeh zagarantovan.