SAD danas biraju predsjednika na izborima između aktuelnog predsjednika republikanca Donalda Trampa i demokrate, bivšeg potpredsjednika Džoa Bajdena.
Izbori, čiji ishod s nestrpljenjem iščekuje cijela planeta, jer će trasirati put ne samo Amerike u naredne četiri godine, već i uticati na buduća svjetska dešavanja, već sada ulaze u istoriju, jer je rekordnih više od 95 miliona Amerikanaca iskoristilo pravo da glasa ranije, lično ili poštom, što je oko 40 odsto upisanih u birački spisak.
Ovoliki odziv na ranom glasanju, promjena je bez presedana, izazvana prije svega zabrinutošću zbog širenja virusa korona i zainteresovanošću građana za izbore.
Iako prema najnovijim anketama Bajden ubjedljivo vodi, treba imati u vidu da 2016. gotovo nijedno istraživanje nije najavilo pobjedu Donalda Trampa, kao i činjenicu da je, zbog specifičnosti američkog izbornog sistema, tada on pobijedio većinom u Elektorskom koledžu, iako je Hilari Klinton osvojila na izborima tri miliona glasova više.
Isto se dogodilo i 2000. godine kada je Džordž Buš dobio 271 elektorski glas, iako je Al Gor dobio pola miliona glasova Amerikanaca više.
Od presudnog značaja i ovog puta biće države koje imaju najveći broj elektora kao i takozvane “kolebljive” države.
Većina Amerikanaca glasa za predsjednika i Kongres, ali na glasačkim listićima naći će se i imena kandidata za lokalne izbore, tako da listići neće biti isti u svim mjestima, mada će na svima stajati imena Bajdena i Trampa.
Pobjednik američkih predsjedničkih izbora odlučuje se kroz kompleksan sistem u dva koraka, gdje poslije glasanja na nivou država slijedi drugo glasanje, u tijelu koje se zove Elektorski koledž.
Pojedinačnim državama pripada određeni broj “elektora”, na osnovu broja stanovnika, a elektori podržavaju pobjednika direktnog glasanja, koji se proglasi pošto se prebroje svi glasovi.
Izborni proces dug četiri mjeseca rezultat je kompromisa među “osnivačima nacije”, koji nisu bili uvjereni da se glasačima može povjeriti da izaberu pravog lidera, a nisu htjeli da daju isključivo Kongresu pravo da bira.
Posljednju godinu Trampovog mandata, ali i kampanju tokom koje se i on sam zarazio Kovidom-19, umjesto uobičajenih političkih i društvenih tema obilježila je pandemija koja je izazivala zdravstvenu, ali i ekonomsku krizu i u kojoj je bez posla ostalo više desetina miliona Amerikanaca.
U danima pred izbore, SAD dnevno bilježe i po 90.000 novozaraženih, dosad je oboljelo više od devet miliona Amerikanaca, a preminulo više od 230.000 ljudi, pa će po mišljenju nekih izbori pokazati stav građana o tome kako je Tramp upravljao zemljom u borbi protiv Kovida-19.
Elektorski sistem gdje “pobjednik odnosi sve” naveo je kandidate da vode jaču kampanju u državama u kojima pobjeda, sa stanovišta matematike, lakše otvara put ka Bijeloj kući, objašnjava Glas Amerike.
Kandidati su najintenzivniju kampanju vodili i u takozvanim presudnim ili neopredeljenim državama – u kojima je ishod izbora još neizvestan, kao što su Arizona, Florida, Mičigen, Severna Karolina, Pensilvanija i Viskonsin.
U svim državama, osim Mejna i Nebraske, kandidat koji dobije većinu direktnih glasova osvaja sve glasove elektora u toj državi.
Politikolozi i stručnjaci za izborno pravo razmatraju različite scenarije s kojima bi nacija mogla da se suoči na dan izbora i u nedjeljama koje slijede – od jasne pobjede jednog kandidata, do neriješene pravne bitke zbog koje bi ishod mogao da ostane neizvestan sve do januara, kada novi Kongres treba da potvrdi konačan rezultat izbora.
Eksperti kažu da je odlučivanje pobjednika ovih izbora posebno neizvjesno zbog do sada nezabilježenog nivoa glasanja poštom.
Zbog različitih zakona u pojedinačnim državama o tome kada i kako se broje glasovi poštom, konačni rezultati u tim državama bi mogli da budu poznati više dana ili čak nedjelja poslije izbora.
Postoji i “košmarni scenario”, kaže politikolog Vilijam Golston iz neprofitnog instituta Brukings za Glas Amerike, a to je da bi tijesni izbori sa spornim ishodom mogli da “cijelu zemlju bace u haos, u izrazito negativnim okolnostima”.
Predsjednik Tramp sumnja da će masovno glasanje poštom dovesti do netačnog izbornog rezultata i više puta je odbio da se unaprijed obaveže na miran prenos vlasti u slučaju da izgubi.
Bajden je pak rekao da će prihvatiti izborne rezultate, pod uslovom da se glasovi pošteno prebroje.
Između Izbornog dana i brojanja glasova elektora u Kongresu 6. januara postoji nekoliko ključnih datuma.
Prvi je 8. decembar kada savezne države dostavljaju Nacionalnom arhivu SAD verifikovane liste svojih elektora. Elektorski koledž se sastaje 14. decembra da bi glasanjem ozvaničio ko će biti sljedeći predsjednik Amerike.
Kandidat mora da osvoji 270 glasova od ukupno 538 da bi proglasio pobjedu. Postoji mogućnost, mada malo vjerovatna da izbori završe bez pobjednika i pošto se prebroje elektorski glasovi.
Ukoliko oba kandidata dobiju 269 glasova, odluku o pobjedniku donosi Predstavnički dom. Međutim, umjesto glasanja na kojem svih 435 članova glasaju pojedinačno, delegacije svake države glasaju kao cjelina, što znači da će dominantna partija u svakoj državi kontrolisati njene glasove.
Ako dođe do takvog rezultata, oko 600.000 stanovnika Vajominga imalo bi jednak uticaj na ishod izbora kao 40 miliona stanovnika Kalifornije.
I konačno, još jedna komplikacija u cijelom sistemu je mogućnost da se neki od elektora poslatih da glasaju za predsjednika 14. decembra pokažu kao “nevjerni”, što se retko dešavalo.
Cijeli izborni proces završava se inauguracijom predsjednika i potpredsjednika SAD 20. januara 2021. godine.
