U doba korone mnogi se raduju ukoliko imaju dvorištance. Iako neuporedivo sa kakvom raskošnom baštom, dvorište je makar zaštićeno mjesto. Uz malo pažnje, truda i zelenila, dvorište može postati mjesto gdje se stanari zadržavaju, mjesto koje jača zajednicu.
Za Zapadni Balkan se dugo pežorativno govorilo da je „stražnje dvorište“ EU. No njemački državni sekretar zadužen za EU Mihael Rot govori o „unutrašnjem dvorištu“, neumorno zagovarajući konačnu integraciju regiona u evropsku porodicu.
Tom slikom se apeluje na odgovornost i prirodnu pripadnost Balkana ovoj zajednici, ali ona čini vidljivim i velike teškoće. Recimo nejedinstvo unutar EU oko načina na koji će se organizovati integracija Srbije i Crne Gore koje su već u pregovaračkom procesu, Albanije i Sjeverne Makedonije koje bi sada trebalo da počnu pristupne pregovore, Kosova i Bosne i Hercegovine koji su krajnje komplikovan politički teren te, zbog regionalnih sukoba i razlika u stavovima članica EU, u dogledno vrijeme nemaju šansu za pregovaračke pregovore.
Iako su se članovi kućnog savjeta EU još 2003. jednoglasno izjasnili za evropsku perspektivu Balkana, oduvjek su bili u svađi oko toga šta tačno započeti sa tim komadom zemlje koji se nalazi između njih, ali kao da im pričinjava više nevolja nego radosti. Neprestano su se sporili oko toga šta posaditi i ko šta treba da zaliva.
Novi stanari imaju nove zahtjeve, posebno jer se politički korov narcisoidnih vlastodržaca raširio dvorištem, a štetočine napadaju nežne biljčice društvenog napretka. Nedavno je stanar Makron, francuski predsjednik, najednom pomenuo novi kućni red za dvorište i time blokirao odavno najavljenu fazu radova – pristupne pregovore za Sjevernu Makedoniju i Albaniju. Tri mjeseca koja su uslijedila bili su mučni i otrežnjujući, vlada u Skoplju se povukla, reformski procesi u obije zemlje su zastali.
U doba korona-virusa su jedinstvo među stanarima i zajednička odgovornost za dvorište potrebniji nego ikad, kako bi se brzo mogla uputiti pomoć prije svega tamošnjim zdravstvenim sistemima. Za političare i stanovnike Zapadnog Balkana je evropska integracija tokom dugih godina čekanja postala mutna perspektiva.
Nedavno je srpski predsjednik Vučić oštro kritikovao EU zbog zatvaranje granica i spore pomoći. Istovremeno hvali svog „prijatelja Sija Đinpinga“ za obuhvatnu i brzu kinesku pomoć. Signal: EU za nas nije sve, ima alternativa!
Zato je krajnje vrijeme bilo da se članice EU konačno odluče za početak pregovora sa Tiranom i Skopljem. To je važan signal regionu. Put do punopravnog članstva još je veoma dug, trajaće dok sve ne bude uređeno tako da evropske vrijednosti bez smetnje mogu da cvjetaju. Pre svega dok korov korupcije i populizma ne bude tako istrijebljen da više ne može da se nadvije nad pravnom državom i slobodom mišljenja.
EU mora da prati ovaj proces uz mnogo baštovanske spretnosti. Da podstiče i zahtjeva, da snažno finansijski đubri i zaliva. Jer Rusija i Kina trenutno, kao pomagači u nevolji, prijete da prekriju trajno evropsko đubrivo za jačanje pravne države.
Ipak, svo baštovanstvo malo vrijedi ako tlo i sjeme nisu dobri. Same balkanske države moraju se razviti i prisvojiti evropska mjerila. Albanija je dobila čitav katalog uslova kako bi prebrodila korumpirane strukture i obezbijedila vladavinu prava. Tu listu treba brzo i vidno odraditi.
Objema stranama, i zajednici stanara i Albaniji i Sjevernoj Makedoniji, mora da je jasno: unutrašnje dvorište Evrope se samo zajednički može razviti u prostor mogućnosti. Na posao!
Izvor: Deutsche Welle
