Gvajana je velika, vodena divljina sa samo tri asfaltirana auto-puta. Postoji nekoliko zemljanih puteva između sela pored reke koja vijuga kroz kišnu šumu. Djeca u udaljenim selima u školu idu kanuima i igraju se gola na vrućini.

Na obali se nalaze zaostali, sklepani gradovi poput Džordžtauna, glavnog grada koji je ispresijecan kanalima koje su prve izgradili holandski naseljenici i afrički robovi. Elektromreža je toliko nepouzdana da su nestašice struje redovne u gradovima, dok veći dio unutrašnjosti uopšte i nema struju.

Ovako neobično okruženje bi moglo da postane sljedeći veliki naftni proizvođač.

U posljednje tri godine, EksonMobil je napravio osam bušotina na otvorenom moru. Potencijal da izvade naftu u vrijednosti od dvadeset milijardi dolara godišnje do kraja decenije bi značio da će biti dovoljno novca da se promijeni nabolje život gotovo svih Gvajanaca. Jedna od najsiromašnijih zemalja Južne Amerike bi mogla da postane jedna od najbogatijih. Odjednom je u Džordžtaunu počelo da se priča o suverenoj fondaciji koja bi upravljala svim tim novcem, kao što je slučaj sa vladavinom šeika u Persijskom zalivu.

Ali zemlje koje otkriju naftu često izgube svoju priliku, jer resursi upadnu u ruke korumpirane manjine. Zemlje sa slabim političkim institucijama poput Gvajane su naročito ranjive.

“Imate sav taj novac i moć u rukama države, što znači da partija koja je na vlasti kontroliše resurse”, kaže Flojd Hejns, finansijski konsultant u Ministarstvu poslovanja koji je rođen u Gvajani. “A taj novac je obično proćerdan, pogrešno potrošen ili jednostavno ukraden.”

Zvaničnici nemaju iskustva u regulisanju velike naftne industrije ili pregovaranju sa međunarodnim kompanijama. Javni sektor je korumpiran a privatni sektor sporo prihvata inovacije, kažu poslovni ljudi i vladini pomoćnici.

Pa ipak, optimizam postoji. “Na ovo otkriće nafte gledamo kao na proviđenje”, kaže Rafael Trotman, ministar za prirodne resurse. “Dobili smo drugu priliku da neke stvari uradimo kako treba.”

Prva prilika je bila nezavisnost od Britanije 1966, ali je etnička plemenska politika proizvela krhku državu sa ekonomijom koju pokreće trgovina narkoticima, pranje novca i krijumčarenje zlata i dijamanata. Većina obrazovanih mladih emigrira u Sjedinjene Države ili Kanadu, a oni koji ostanu suočeni su sa visokom stopom HIV infekcije, kriminala i samoubistava.

“Izazovi su ogromni i ne smiju biti potcenjeni”, kaže Lars Mangal, predsjednik Naftne službe Totaltek, gvajanske kompanije koja obučava lokalne radnike. “Moramo da pobijedimo nepotizam, uvjerenja da se nešto nekome duguje, korupciju, cinizam i skepticizam.”

Gvajanska vlada, prema dogovoru sa Eksonom, dobijaće polovinu novca od naftne proizvodnje kada se kompanijini troškovi isplate. Ekonomisti kažu da to znači da će se trenutni bruto domaći proizvod zemlje od 3,6 milijardi utrostručiti u narednih pet godina.

Ali sa iskopavanjima 190 kilometara daleko od obale i bez planirane rafinerije, ekonomski benefiti za populaciju su toliko ograničeni da su neki postali cinični. Svega 600 Gvajanaca je pronašlo direktno zaposlenje na naftnim bušotinama, u obalskim bazama i kancelarijama, i taj broj bi mogao da poraste najviše do 1.000 mjesta.

‘Matematika je tu’

Živopisni hindu spomenici nadvisuju pirinčana polja Gvajane kao podsjetnik na kulturnu udaljenost ove zemlje i njenih latinoameričkih susjeda. U Gvajani se govori engleski kao ostavština britanske vladavine, a dvije najveće etničke grupe su Afrogvajanci i Indogvajanci – potomci robova iz Afrike i sluga dovedenih sa Indijskog potkontinenta u 19. vijeku.

Zemlja je tradicionalno mijenjala svoj usjev pirinča za naftu iz Venecuele. Sada u nju dolaze iskusni teksaski naftaši poput Daga Mekgija, Eksonovog menadžera operacija u Gvajani. Radeći proteklih 37 godina za EksonMobil, Mekgi je bio na naftnim poljima Angole, Kazahstana i Ekvatorijalne Gvineje. Na svim tim mjestima naftni bogataši su izbili na vrh, ostavivši sirotinju na dnu. Ali dok nadgleda operacije na brodu “Nobl Bob Daglas”, on insistira da će Gvajana biti drugačija.

“Matematika je tu”, kaže i dodaje da zemlja ima malu populaciju – ispod 800.000 – koja će podijeliti novo bogatstvo. Vlada Gvajane će uzeti šest milijardi dolara godišnje na ime reprezentacije i poreza do kraja 2020-ih, navodi norveška konsultantska firma Rystad Energy.

“Ako vlada bude upravljala resursima dobro, svaki Gvajanac će imati koristi od boljih škola, zdravstvenih ustanova, puteva”, rekao je Mekgi.

To nije malo “ako”. Gvajanci samo treba da pogledaju susjednu Venecuelu i vide propalu državu gdje najveće naftno bogatstvo na svijetu nije spriječilo jad i bijedu.

Obližnji Trinidad i Tobago je drugi primer kako zemlje zavisne od nafte mogu da zapostave tradicionalne industrije i onda pretrpe ozbiljan ekonomski šok kada cene sirove nafte i prirodnog gasa padnu.

Stručnjaci taj sindrom nazivaju “prokletstvom resursa”.

Postoje i neki pozitivni primjeri. Malezija, sa velikom proizvodnjom nafte na otvorenom moru, zadržala je raznoliku ekonomiju koja cvjeta. Na Bliskom istoku, Oman je primjer kako iskoristiti naftno i gasno bogatstvo da bi se modernizovala ekonomija.

Ali negativnih primjera ima mnogo.

Prema riječima premijera Mozesa V. Nagamotoa: “Svi brinemo zbog negativa.”

Otkriće koje ‘mijenja igru’

Prije nedavnog proboja, brojne naftne kompanije su iskopale više od 40 naftnih bušotina u blizini obala Gvajane i obližnjeg Surinama još od šezdesetih godina 20. vijeka. Sve su bile suve ili nisu ekonomski obećavale. Ali sa skokom cijena nafte prije nekoliko godina, Ekson i Rojal Dač Šel su probali ponovo. (Šel je kasnije otpao.)

Glavni geonaučnik Eksona je Keri Morland iz Oklahome. Prisjetivši se dana prije tri godine kada je odlučila da napusti poslovni sastanak u Džordžtaunu da bi posjetila naftnu platformu, kaže da nije bilo više od 20 posto šansi da će značajna količina nafte izbiti sa dubine od pet kilometara ispod okeanskog dna.

Kada je njen helikopter sletio na platformu, bušilica je prošla u rezervoar nafte. Kada su djelovi kamena izbili na površinu nekoliko sati kasnije bili su natopljeni naftom.

“U tom trenutku sam pomislila: ‘O bože, pronašli smo nešto”, rekla je Morlandova. “Ovo bi moglo da promijeni igru u ovoj zemlji, jednoj od najsiromašnijih na zapadnoj hemisferi.”

Ekson je počeo da buši prvi od 17 bunara koji će početi da crpe naftu 2020, a plutajuća proizvodnja, skladišta i plovilo moći će da se izbore sa 120.000 barela dnevno.

U planu je još jedno plovilo a možda i treće. Sve u svemu, 500.000 barela nafte dnevno bi moglo da bude proizvedeno u narednoj deceniji.

To je oduševilo radnike na brodu “Nobl Bob Daglas” kojima su prihodi porasli.

Goršum Inis, 25-godišnji čistač palube, radi na kranu koji podiže cijevi za novi bunar i zarađuje više nego na tegljaču. Kaže da sada ima dovoljno novca da posjeti roditelje i mlađeg brata u Njujorku i planira da sagradi kuću za sebe i ćerku. “Ponosan sam što sam jedan od pionira ovog velikog trenutka za Gvajanu”, kaže. “Vidim Gvajanu kao novi Bliski istok.”

‘U ustima jaguara’

Borci za prirodnu okolinu su zabrinuti da će nafta spriječiti razvoj obnovljive energije i da vlade i naftne kompanije nisu pripremljene za eventualno izlivanje.

“Imamo još dvije godine do prve nafte a još uvjek nemamo nacionalni plan u slučaju katastrofe”, kaže Anet Aržun-Martins, predsedavajuća Gvajanskog udruženja za očuvanje morskog života. “Ruke su nam u ustima jaguara.”

Aržun-Martinsova kaže da vladin dogovor sa Eksonom nije dovoljno detaljno precizirao odgovornosti kompanije u slučaju izlivanja. Ali vladini zvaničnici navode da će prema državnim zakonima kompanija biti pozvana na odgovornost. Eksonovi zvaničnici izjavljuju da kompanija radi sve što može da smanji opasnost od izlivanja. Kompanija ima tehniku potrebu da pokupi iscurelu naftu i apelovala je na vlasti da koriste hemijske raspršivače u slučaju opasnosti kako bi pokupili naftu koja eventualno procuri.

Ekson će mapirati obalne mangrove i proučiti rute migracije riba, ptica i kornjača kako bi postavili prioritete u slučaju potrebe za čišćenjem. A planiraju i izgradnju gasovoda do obale koji će se koristiti umjesto nafte koju koriste elektrane, smanjujući tako cijenu struje za potrošače.

“Posvećeni smo razvoju ovih resursa na najodgovorniji mogući način i sa minimalnim uticajem na prirodnu sredinu”, rekao je Rod Henson iz Eksona.

‘Mnogo crvenih zastavica’

Predsjednik Gvajane Dejvid Grejndžer, penzionisani vojni komandant na čelu podijeljene koalicije, pokušava da uspostavi pravne okvire za predstojeću bonancu. Kako bi izbjegao korumpirane zvaničnike, Grejndžer je najavio da planira da osnuje odjeljenje za energetiku koje će odgovarati predsjedniku i nezavisnu komisiju koja će regulisati industriju i davati dozvole za istraživanje i proizvodnju.

Pod pritiskom da raskine prošle tajne dogovore sa međunarodnim kompanijama, Grejndžer je objavio ugovor Gvajane sa Eksonom na vladinom sajtu u decembru, što je pokrenulo žestoku debatu o uslovima sporazuma. Obećao je da će prekinuti sa politikom tajnih nadmetanja za prava na bušenje i da će organizovati otvorene aukcije za dalji razvoj.

Mnoge promjene je predložio Jan Mangal, Grejndžerov savjetnik za naftu i brat Larsa Mangala, biznismena. Nekadašnji projekt menadžer u Ševronu Jan Mangal, koji je rođen u Gvajani, savjetovao je predsjednika da odloži novi lizing sve dok naftna komisija ne bude uspostavljena i zatražio je istragu svih koncesija za iskopavanje nafte koje je prethodna vlada dala manjim naftnim kompanijama.

“Vidim mnogo crvenih zastavica”, kaže Mangal. “Ne možemo da dozvolimo da gvajanska industrija bude izgrađena na klimavim osnovama korupcije.”

Njuvel Denison, predsedavajući Gvajanske komisije za geologiju i rudarstvo, kaže da su on i svi u vladi pod pritiskom da urade stvari kako treba.

“Naravno da brinem”, rekao je.

© 2018 The New York Times

Izvor: Nedeljnik.rs