Google je otpustio inženjera koji je napisao memorandum na deset strana u kome objašnjava zašto su žene manje zastupljene u toj kompaniji. Po njegovom mišljenju, žene jednostavno nisu biološki predodređene za te poslove. Iako je ostao bez posla, ne treba previše brinuti za njegovu budućnost. Već je dobio ponudu od Džulijana Asanža da radi u WikiLeaksu. A što se žena u IT industriji tiče, ili bilo kojoj industriji u kojoj dominiraju muškarci, priča je drugačija.
Prije svega, ne treba previše romantizovati akciju Googlea. Nisu oni otpustili pisca memoranduma jer mnogo vjeruju u jednakost polova, već da bi spriječili moguće tužbe. Svaka žena koja bi ostala bez posla u Googleu imala bi protiv njih municiju pred sudom. Takođe, Google se već neko vrijeme nalazi u nezavidnom položaju. U toku je zvanična istraga koja treba da utvrdi da li Google, suprotno zakonu, žene plaća manje nego muškarce. Dakle, oni su prije svega štitili svoje korporativne interese kada su otpustili autora memoranduma.
Vratimo se sada ženama u „muškim“ industrijama. To da žene, uslovljene biologijom, biraju manje plaćene poslove jedna je od prvih tvrdnji na koju naiđete kada je riječ o razlici u primanjima muškaraca i žena. Kada se postavi pitanje zašto su „ženski“ poslovi manje plaćeni i manje cijenjeni u društvu – na primjer, zašto više plaćamo/cijenimo osobu koja programira igrice za telefon od osobe koja nam čuva dijete – odgovor je da je ta industrija naprosto profitabilnija. Ona proizvodi stvar koja će se dobro prodati.
Na argument da žene biraju, a uslovljene biologijom, manje plaćene poslove, naslanja se argument o tome da žene biraju lakše poslove. Dakle, ti poslovi su manje plaćeni i manje cijenjeni jer su lakši. Kako na poslovima u IT industriji nema dizanja teškog tereta ili kopanja tunela, težina tog posla sastoji se u dugim satima provedenim na radnom mjestu i stresu, dok žene teže boljem balansu između privatnog i poslovnog.
Biološkim argumentima, dominantnim i u memorandumu bivšeg inženjera Googlea, želi se naučno objasniti slaba plaćenost žena. Oni su racionalni i naučni, to su čiste brojke – hoće da nas uvjere. Nema tu mjesta seksizmu – kažu nam. Kada se na osnovu uvida iz društvenih nauka posumnja u te argumente, kreće napad na društvene nauke kao takve. One ne operišu brojkama. Prirodne nauke, pak, samo teže da objasne zašto poslovni svijet takav kakav danas jeste i treba da bude takav. Žene su manje plaćene – jer priroda tako diktira. Do skoro je priroda diktirala da žene ne treba ni da učestvuju na tržištu rada.
Brojni su problemi u memorandumu bivšeg inženjera Googlea, kao i u argumentima onih koji ga brane. Neću se osvrtati na sve; navešću dva primjera. Jedan koji praktično dokazuje da se stvari za žene mogu menjati nabolje u dominantno muškim poslovima, i drugi koji govori o direktnoj povezanosti pola sa visinom plate.
Krajem sedamdesetih godina prošlog vijeka, u pet najprestižnijih simfonijskih orkestara u Sjedinjenim Američkim Državama bilo je svega 5 odsto žena. Do 1997. godine taj procenat je porastao na 25 odsto. Broj žena u njima i dalje da raste. Nije promijenjena struktura orkestara kako bi se favorizovali „ženski“ instrumenti niti je primjenjivana pozitivna diskriminacija prilikom audicija. Jedina stvar koju su orkestri promijenili je izbacivanje pola iz jednačine prilikom zapošljavanja. Prvo su uvedene takozvane slijepe audicije, gde kandidat ili kandidatkinja sviraju pred komisijom ali iza paravana tako da se ne može vidjeti ko svira. Pošto su uvidjeli da su predrasude još tu i zaključili da se i po zvuku obuće može naslutiti pol kandidata ili kandidatkinje, uklonjena je i ta prepreka pa je broj žena u najprestižnijim simfonijskim orkestrima počeo da raste.
Prema jednom opširnom istraživanju u kome su analizirani podaci od 1950. do 2000. godine, kada žene počnu u većem broju da se bave zanimanjima u nekoj sferi, plate za ta zanimanja počinju da padaju. Pokazalo se da to važi za dizajniranje, kućepaziteljstvo, biologiju. S druge strane, kada muškarci počnu da dominiraju određenim zanimanjem, prestiž i plate rastu. Najočigledniji primjer je programiranje. Sredinom prošlog vijeka u NASA-i je „kompjuter nosio suknju“. Tada je to bilo slabo plaćeno i slabo cijenjeno zanimanje. Sada svi znamo kako stvari stoje.
Činjenica da je inženjer smatrao da ima dovoljno znanja da objasni društvenu pojavu ne iznenađuje. Humanistika se omalovažava dok se prirodne nauke i tehnologija prikazuju kao svemoguće i sveznajuće. Ali ljudsko društvo i sami ljudi su ipak više od jednostavnog skupa djelova. I kao što sociološkinja ne bi trebalo da nam objašnjava kako radi kompjuter, tako i programer ne bi trebalo da nam objašnjava kako radi ljudsko društvo.
Tekst je preuzet sa portala Peščanik.net
