Dundar Sahin koji dolazi iz Turske, u Istanbul je prvi put došao kao mladić u potrazi za obrazovanjem. Nakon završenog fakulteta na državnom istanbulskom institutu dalje obrazovanje je potražio u Americi gdje je stekao i poslovno iskustvo.

Povratkom u rodnu državu ubrzo se zaposlio kao glavni trener i postao posebni predstavnik SAI- u Turskoj. Sahin je osim toga otvorio svoju firmu SOLO Institut u kojoj rukovodi projektima za upravljanje vanrednim situacijama i kriznim menadžmentom.

Razgranao biznis

Danas svoje usluge nudi brojnim uticajnim klijentima širom svijeta među kojima su DEG German development bank, norveška Investment banka kao i Evropska banka za gradnju i razvoj. Tokom svog rada proputovao je 49 zemalja, a vezu sa Evropom i Evropskom unijom traži baš u našoj, maloj Crnoj Gori.

”Za Crnu Goru sam prvi put čuo preko mojih prijatelja. Neki od njih su sa svojih 60 godina išli na motociklističke ture crnogorskim drumovima. Njihovima povratkom u Tursku, danima su mi pričali o tom nezaboravnom iskustvu i užitku u nepreglednim pejzažima punim prirode. Crnu Goru mi je nakon te ture jednostavno opisao riječima – ovo je raj, ovo je jedno od najljepših mjesta koje sam vidio u životu. To je bilo prije tri godine i u početku sam bio skeptičan. Kako je vrijeme prolazilo sve više sam od raznih prijatelja slušao o vašoj zemlji. Presudila je moja jako dobra prijateljica koja je došla u CG kako bi otvorila svoju firmu i osnovala novi život. Nakon njenog savjeta sam jednostavno došao, nisam pravio planove, jednostavno sam došao. Nisam obišao većinu mjesta ove krasne države, detaljno sam istražio jedino Podgoricu. Šetao sam svuda. Prvo iznenađenje na koje sam naišao je količina poštovanja u društvu”, kazao je Dundar Sahin za Portal Analitika.

Ljubaznost na svakom koraku

Naš sagovornik dalje priča kako ga Crna Gora podsjeća na njegovo djetinstvo rodnom gradu – Adani.

”Šetao sam, smijao sam se, uzvraćali su mi osmjehom. Zakoračim na pješački prelaz i auto se zaustavlja – to mi nemamo u Turskoj, tamo voze kao da dobijaju bonus kada udare pješaka, morate da bježite od njih, saobraćaj je jako opasan. Ljudi su prijatni, ljubazni, ne znam ni riječ od bilo kog lokalnog dijalekta, ali ako pričam sporo na engleskom ljudi se najbolje trude da me razumiju i da mi pomognu. Ono što definitivno nisam očekivao je da i taksisti budu ljubazni. U Turskoj su užasni, neljubazni i svega dva odsto taksista zna engleski jezik. Ovdje, situacija je potpuno drugačija, u Podgorici su možda i najljubazniji taksisti koje sam ikada sreo, a vjerujte mi imam iskustva jer sam proputovao 49 zemalja i uvijek se vozim taksijem. Uzeo sam jednom taksi od Hiltona i vozio sam se do Siti kvarta. Ceh je bio 1.60 eura, dao sam mu dva i on je odmah tražio po torbi da vrati kusur, nije po automatizmu čekao napojnicu kao što je slučaj u Turskoj. Kada sam mu rekao da je ostatak njegov zahvaljivao mi se i to je znak velikog poštovanja, znak da ti ljudi pokušavaju da zarade ali da nisu pohlepni da ne žele da ukradu od vas, naročito od turista. Mislim da razumiju pravu vrijednost novca, jer kada počnu da kradu od vas, to se pročuje i vrijednost te usluge pada ili bude nepostojeća. To je znak mišljenja na budućnost jer u Turskoj ljudi se vode mišlju – danas ću se obogatiti pa koga briga za sjutra”, govori Sahin.

Raj za invenstitore

Ovaj uticajni turski biznismen je nakon višenedjeljnog boravka u Glavnom gradu, odlučio da otvori sestrinsku firmu kako bi svoj biznis povezao sa Evropskom unijom.

”To nije bila samo emotivna odluka jer mi se jako dopala Crna Gora. Želim da svojim predstavništvom iz Podgorice povežem sistem sa Evropom ali i da ponudim sistemu dio svog znanja i iskustva. Crna Gora se idalje razvija, članica NATO-a i takođe na dobrom putu ka Evropskoj uniji. Želim da uvedem moje inovativne ideje u biznis svijetu, i državnom sektoru i investitorima kako da razvijamo posao u društveno odgovornom okruženju”, priča Sahin i objašnjava svoju viziju da može kreirati kapacitet ne samo u bankarstvu i finansijama već i u državnom industrijskom sektoru.

”Kada invensticiona banka traži mogućnosti da investira novac u firmu traži da nađe odgovarajuće osoblje koje razumije internacionalne odgovornosti i standarde kao i razna pravila.

Kada se sretnem sa svojim kolegama koji već rade ovdje i čitam njihove izvještaje steknem utisak da to osoblje u Crnoj Gori još uvijek nije na tom nivou, i dalje se razvija. Ali ako investiras u taj problem, investiraš u ljude i naučiš ih i staviš u proces evolucije u kojem mogu da uče iz internacionalnih sastanaka i drugih prilika onda će se rezultati pokazati. Ima dosta toga da se uradi u Crnoj Gori, ali šta je glavna stvar koju invenstitori traže – siguran raj. Ne samo finansijski već i osjećaj sigurnosti. Iskreno, nikada se ne osjećam kao stranac ovdje. Živim ovdje, vršim svakodnevne stvari i upoznao sam ljude iz okoline koje često srijećem sa kojima mogu da komuniciram i od kojih mogu da zatražim pomoć ako se ne snađem. I to je super, to daje osjećaj kao da ste kod kuće i to je veoma bitno za investitore. Nikada nisam osjetio diskriminaciju, šetao sam i u ranim jutarnjim časovima i nikada se nisam osjećao ugroženim”, navodi Sahin.

Kako dalje objašnjava, drugi dio na koji invenstitori obraćaju najviše pažnje je istraživanje terena – da li će njegova investicija funkcionisati.

”Primjera radi u Turskoj je fantastično vrijeme da se otvori firma za dostavu hrane jer je to jako traženo, takvim istraživanjima će investitori i u Crnoj Gori vidjeti šta je najefikasnije.

Promocija

Mislim da Crna Gora mora više da se promoviše i tu ne pričam o lokalnim medijima. Mora da se promoviše preko svojih ambasadora koji mogu da zakažu sastanke sa stranim investitorima, bilo u Crnoj Gori ili nekoj drugoj državi kako bi se promovisao ovaj ”sigurni raj” koji posjedujete. Ako bi to Crna Gora uspjela onda bi i društvo osjetilo benefite. Više ljudi bi našlo radna mjesta, možda bi se i minimalna plata povećala, standard bi rastao zbog povećanja investicija. U to vjerujem i to ću pokušati da postignem svojim dolaskom u Crnu Goru”, priča naš sagovornik.

Naš sagovornik objašnjava da je trenutni porez u Crnoj Gori jedna od najvećih prednosti koja će privući invenstitore. ”Ako želite da iznesete vaš zarađen novac u Turskoj morate platiti porez koji počinje od 15 odsto a ide sve do 35 odsto, ponekad i više. Sve zavisi od prinosa i postoji limit. Do 75.000 eura je 15 odsto, preko toga raste kako prinos raste. Ovdje je svega devet odsto što je nevjerovatno i pogodno jer ako iznesete novac sa računa ne znači da ćete ga iznijeti iz zemlje. Baš suprotno to vam daje veće mogućnosti da ga dalje uložite – daje vam mogućnost da kupite nekretninu ili možda otvorite još jednu firmu”, navodi Sahin.

Nepoštene ocjene blogera: Sahin nam priča da je prije dolaska u Crnu Goru čitao blogove o glavnom gradu. Objašnjava da ne shvata kako su pojedini dali loše ocjene.

”Bio je tu jedan ”Internacionalni putnik”. Sada sam uvjeren da je napisao očajan blog posvećen Podgorici. Govorio je kako ne treba ljudi da dolaze ovdje. Zbog čega je to tako? Motivacija je bila drugačija. On je očekivao od Podgorice da bude Kotor, Budva, Tivat… Podgorica je glavni grad, i jako je bitno što je miran i što ima neku svoju ljepotu koju definitivno možete naći u bilo kojem dijelu danu”, priča Sahin i dodaje da je možda bloger očekivao od Podgorice da bude metropola.

”Istanbul je mega grad, on se mora porediti sa Moskvom, Tokijom, Berlinom, Njujorkom. Mega gradovi imaju mega strukture u smislu populacije ali i razvijenosti. Sa druge strane, vjerujem da je Podgorica sjajno upakovan mali grad i ne bi bilo fer porediti ga sa metropolom. Ima dosta prostora, ulice su čiste i mirne. Osjetio sam do sada ljeto, jesen i početak zime i zaljubio sam se u vremenske uslove. Rano izjutra dopire dosta sunca svuda po gradu što je sjajno za okolinu. Ovo su stvari koje mi nemamo. Jedva da sam čuo neke sirene i naglo kočenje u saobraćaju, ljudi su strpljivi. Naravno vidio sam neke mlađe ljude koji ludački voze ali to je ok, to je dio društva. Ne vjerujem da Podgorica se može porediti sa velikim gradovima, tačnije da bi to bilo fer prema vašem gradu. Kada bi poredili gradove sa restoranima, Istanbul bi bio MC Donalds – brza hrana, dok je Podgorica neki opušteni restoran sa kvalitetnom hranom. Kod nas je sve brza hrana, nemamo vremena nizašta, saobraćaj je noćna mora, ulice su prljave niko ne brine za okolinu. Ovdje, imate prostora da naporno radite ali imate i prostora da se posvetite sebi. Vjerujem da je Podgorica takođe dosta jeftin grad ako bih uporedio vrijednost onoga što kupite. Piva su sjajna, oduševilo me Nikšićko, lokalna piva su takođe izuzetna i cijene su pristupačne. U Istanbulu su u marketu veće cijene nego ovdje u lokalima i skupljim restoranima. Takođe rakija – čovječe imate jako opasno piće!”, priča Sahin.

Izvor: Portal Analitika