Petnaesti januar 2015. godine bio je sudbonosni dan za sve one koji su uložili u švajcarske franke. Prije tačno tri godine, Švajcarska nacionalna banka (SNB) ukinula je minimalni kurs franka prema euru, koji je uveden 6. septembra 2011. godine, čime je pokrenut najveći gubitak u odnosu na euro prema švajcarskoj nacionalnoj valuti do sada. Za nekoliko dana, euro je pao na 0,86 franaka, a mnogi zajmoprimci su gubili na nekretninama i drugoj imovini koju su finansirali kreditima švajcarskog franka.
Od tada se situacija malo poboljšala. Tri godine nakon šoka švajcarskog franka 15. januara 2015. godine vrijednost eura se ponovo poboljšala na oko 1,18 franaka, ali za mnoge zajmoprimce to još uvijek znači veliki gubitak.
Euro je dostigao svoj vrhunac u septembru 2007. godine. Tada je iznosio 1.678 franaka, prije nego što je pao u svjetlu finansijske i ekonomske krize do juna 2011. godine na 1.148 franaka. Potom je Švajcarska povukla sigurnosnu kočnicu. Generalni direktor SNB-a u to vrijeme Thomas Jordan rekao je: “Naša ekonomija je mala i vrlo otvorena. Zarađujemo svaki drugi franak u inostranstvu. Ogromna precjenjivanja nose rizik od recesije i deflacionog trenda”, rekao je on, dodajući da SNB ima za cilj značajno i trajno slabljenje franka i neće tolerisati ni jedan kurs eura i franka ispod jedan i dvadeset.
Kraj minimalnog deviznog kursa doveo je do pomenutog dramatičnog pada cijena, ali to nije značilo da se monetarna politika SNB-a vratila u normalna vremena. Prema procjeni SNB-a, franak je i dalje značajno precijenjen. Međutim, od 2015. godine banka je na stajalištu da precijenjenost treba ispraviti tokom vremena, te je pribjegla drugim sredstvima za promjenu deviznog kursa franaka.
Ukidanjem minimalnog deviznog kursa, SNB je smanjio kamate na depozite po viđenju na minus 0,75 procenata. “Razlika između ulaganja u stranoj valuti i ulaganja u švajcarskim francima se smanjila gotovo na nulu, jer su kamatne stope u inostranstvu u jeku finansijske krize pale više nego u Švajcarskoj čineći franak još uvijek atraktivnim za domaće i strane investitore. Ako su strane kamatne stope blizu nule ili negativne, švajcarske kamatne stope mogu ostati na nuli. One moraju pasti u negativnu teritoriju, kako bi se ponovo oporavio diferencijal tradicionalne kamatne stope i na taj način povećali troškovi držanja franka u odnosu na druge valute”, objašnjava SNB ovaj korak. Narodna banka Švajcarske, takođe, zadržava pravo da nastavi da bude aktivna na deviznom tržištu da utiče na monetarne uvjete.
Tri godine nakon ukidanja deviznog kursa, euro se gotovo vratio na svoj raniji nivo, ali franak je i dalje značajno precijenjen – ne samo za domaće zajmoprimce, već i za SNB i izvozno orijentisanu švajcarsku ekonomiju.
Međutim, prema ekspertima, SNB-u će trebati decenije da izađe iz kriznog režima. U stvari, trebaće joj mnogo više od ostalih centralnih banaka u smanjivanju bilansa stanja i odustajanja od negativnih kamatnih stopa. SNB je i dalje daleko od normalnosti.
“Postoje posebni problemi koji uzrokuju da povratak SNB u normalnu monetarnu politiku dolazi veoma kasno”, kaže Alan Mudie, koji je odgovoran za investicione strategije u upravljanju aktivom Societe Generale. “To bi moglo trajati bar deset godina, to su periodi o kojima treba da razmišljamo”. Ovi posebni problemi uključuju bilans stanja SNB-a, koji je sa više od 800 milijardi CHF (trenutno oko 678,7 milijardi eura) značajno veći od ekonomske proizvodnje Švajcarske.
Kako bi oslabio švajcarski franak i podržao švajcarsku ekonomiju, SNB je kupio velike količine obveznica i vlasničkih sredstava u stranim valutama, kao što su euro i dolar. Ako SNB ne počne da zamjenjuje euro obveznice koje dospijevaju ili prodaje američke dionice, franak bi vratio vrijednost – što banka želi da spriječi što je više moguće. “Potrebno je puno vremena da SNB smanji sopstveni bilans stanja”, kaže Daniel Rempfler iz životnog osiguranja Swiss Life.
Međutim, prije nego što SNB može razmišljati o smanjenju svog bilansa stanja, švajcarski franak mora izgubiti još veću vrijednost, kaže analitičar Sven Šubert iz banke Vontobel.
Kamatne stope, koje su i dalje u minusu 0,75 procenata u Švajcarskoj, takođe ne predviđaju preokret ili čak povratak u normalu. SNB želi zadržati kamatni jaz prema euru – što je bio jedan od ključnih argumenata za zajmoprimce koji se pozajmljivali u francima.
Povratak u stanje prije krize nije lako, a SNB mora biti kreativan u upravljanju kamatnim stopama.
Međutim, i kad dođe do povratka na pozitivne kamatne stope, švajcarske monetarne vlasti tek trebaju čekati da ECB pokrene kamatne stope. Međutim, prvo povećanje glavne kamatne stope ECB-a očekuje se najranije u 2019. godini. Potrebno je i strpljenje. Za sada, zajmoprimci čiji krediti imaju duži vremenski period, još uvijek mogu čekati i nadati se boljim vremenima.
Indikator.ba
