Den Prajs (Dan Price) je vlasnik kompanije u Sijetlu koji je prije pet godina uveo da nijedan od 120 zaposlenih u firmi čiji je vlasnik ne može imati platu manju od 70.000 dolara godišnje.
Ta odluka koštala ga je smanjenja njegove lične zarade u iznosu od million dolara ali ju je svejedno donio jer je na primjeru svoje prijateljice shvatio da se mnogi radni ljudi bore da prežive sa recimo 40 ili 50 hiljada dolara, moraju da rade dva posla i teško dolaze do sopstvenog krova and glavom.
Sa 31 godinom već je bio milioner a njegova kompanija Gravity Payments, koju je pokrenuo još u tinejdžerskim godinama, imala je više od 2.000 klijenata i vrijedjela je milione.
Da bi svakom zaposlenom obezbijedio godišnju zaradu ne manju od 70.000 dolara, morao je i sam da podnese finansijske žrtve pa je osim smanjenja sopstvene zarade za million dolara, morao da stavi pod hipoteku svoje dvije kuće i da se odrekne akcija i ušteđevine.
Bez sumnje, potez vrijedan velikog poštovanja.
Pet godina kasnije, ovo su rezultati podizanja zarade:
- Broj zaposlenih se udvostručio
- Iznos za zarade povećan je sa 3,8 milijardi dolara na 10,2 milijardi dolara.
Ali, postoje i druge brojke kojima se ponose.
“Prije uvođenja minimalne plate od 70.000 dolara godišnje, imali smo između nula i dva novorođena djeteta godišnje, a za četiri godine od tada rođeno je 40 beba”, kaže Prajs.
Svaki deseti zaposleni može da kupi svoj krov nad glavom, ranije je procenat bio manji od jedan odsto.
Iznos koji zaposleni dobrovoljno odvajaju u svoje penzione fondove je dupliran, a 70 odsto zaposlenih kažu da su otplatili dugove.
Ono što se ciframa ne može izmjeriti a svakako je jedan od efekata jesu motivisaniji zaposleni jer im sada novac nije na pameti sve vrijeme dok rade.
Neki su se posvetili svom zdravlju, počeli su redovno da vježbaju i izgubili su suvišne kilograme.
“Svakoga dana vidimo efekat toga što smo nekome dali slobodu”, kaže Prajs.
Pet godina kasnije, i dalje je na minimalnoj plati i kaže da se osjeća ispunjenije nego kad je zarađivao milione, iako nije sve uvjek lako. „Svaki dan je novi test“, kaže on.
„Istih sam godina kao Mark Zakerberg i imam mračne momente kada poželim da sam podjednako bogat kao on i da se sa njim takmičim za mjesto na Forbsovoj listi. I da budem na naslovnici Time-a. Sve je to primamljivo, sve te stvari koje izazivaju pohlepu. Nije lako sve to odbiti. Ali moj život je mnogo bolji“
