Iako su krize koje se nadvijaju nad nama i realne i zastrašujuće, višekratna upozorenja u vezi sa tim imaju sve manji efekat. Ljudi su postali imuni na stvarnost.
Međunarodna zajednica je 2105. godine obnovila napore da se riješe globalni problemi iz Programa UN o održivom razvoju i Okvirne konvencije o promjenama klime (COP21). Ali, nakon prvobitnog velikog interesa, napredak u dostizanju Ciljeva održivog razvoja i borbe sa klimatskim promjenama je usporen. Po svemu sudeći, kod mnogih se izgleda razvila alergija na sve jača upozorenja UN i drugih institucija o ubrzanom nestajanju vrsta, rušenju ekosistema i globalnom otopljavanju.
Sada nije vrijeme za rasprave da li se napredak u dostizanju globalnih ciljeva može predstaviti u formi čuvenog pitanja – je li časa dopola puna ili je dopola prazna. Uskoro neće biti ni čaše o kojoj ćemo brinuti. Bez obzira na to što se u globalno izvještava o građanskom i političkom djelovanju usmjerenom ka savladavanju naših rastućih kriza, glavne tendencije su krajnje zabrinjavajuće. Posljednjih mjeseci Međuvladina ekspertska grupa za klimatske promjene prikupila je neoborive dokaze da će posljedice globalnog otopljavanja koje prelazi 1,5 Celzijusa u odnosu na predindustrijski period, biti katastrofalne za milijarde ljudi u čitavom svijetu.
Nedavni izvještaj Međuvladine naučno-političke platforme o biodiverzitetu i ekosistemu samo je još jedan signal upozorenja. U izvještaju se zaključuje da ljudska djelatnost prijeti da dovede do do sad neviđenog nestanka miliona vrsta. U opasnosti su okeani koji su izvor hrane i sredstava za život više od četiri milijarde ljudi. Ako ne preduzmemo hitne mjere da se ovi trendovi preokrenu, problemi vezani za nadoknađivanje propuštenog mogu postati nepremostivi.
Tokom decenija većina velikih ekonomista se oslanjala na formu kapitalizma koja je donosila značajne povoljnosti. Ali sada smo svjedoci posljedica poznate mantre dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju MAiltona Fridmana: “Društvena odgovornost biznisa sadržana je u uvećanju njegovog profita”. Model korporativne uprave, zasnovan na maksimalizaciji cijene akcija, dugo je dominirao u našem ekonomskom sistemu formirajući naše sisteme računovodstva, poreske sisteme i nastavne planove u biznis-školama.
Ali, u ovom trenutku, došli smo do tačke kada vodeći ekonomski mislioci dovode u sumnju osnove postojećeg sistema. U svojim knjigama Budućnost kapitalizma, Ljudi, vlast i profit: progresivni kapitalizam za doba nezadovoljstva i Treći stub, Pol Kolijer, Džozef Stiglic i Raguram Radžan daju iscrpne analize tog problema.
Kapitalistički sistem, koji je odvojen od većine ljudi i nije vezan za teritorije na kojima djeluje, više nije prihvaljiv. Sistemi ne funkcionišu u izolaciji. Na kraju krajeva, realnost govori za sebe: vraća se napetost u svjetskoj trgovini, na vlast dolaze populistički nacionalisti, a učestalost i intenzitet elementarnih nepogoda sve je veća.
Jednostavno govoreći, naš pristup kapitalizmu iskomplikovao je ranije rješive društvene i ekološke priobleme i doveo do dubokog socijalnog jaza. Nagli skok nejednakosti i usredsređenost na kratkoročne rezultate (to jest kvartalne dobiti) samo su dva znaka urušenog sistema.
Kako bi se očuvala tržišna ekonomija koja dobro funkcioniše i koja je u interesu svih zainteresovanih strana, moramo preusmjeriti našu pažnju na dugoročnu perspektivu. U nekom smislu, to se već događa. Ali potrebno nam je usmjerimo konstruktivne napore ka ciljanoj kampanji kako bismo podstakli sistemske reforme. Jedino tako dobićemo povratne informacije koje podstiču dugoročne i održive pristupe biznisu.
I najvažnije, ne smijemo se opustiti. Kratkoročna napetost u trgovini i po drugim pitanjima neizbježno privlači pažnju ljudi i vlada. Ali dozvoliti medijskim naslovima da nas odvuku od ekoloških i socijalnih katastrofa koje se nadvijaju nad nama znači “ne vidjeti šumu od drveta”.
Imajući u vidu ovo što smo rekli do sada, podsticaj za promovisanje pozitivnih promjena ne može se zasnivati na strahu. I mada su krize koje se nadvijaju nad nama i realne i zastrašujuće, višekratna upozorenja u vezi sa tim imaju sve manji efekat. Ljudi su postali imuni na stvarnost. Dugoročne promjene zato moraju početi od restrukturiranja tržišta i regulatrnog okvira. I mada će potrošači, investitori i drugi učesnici tržišta nastaviti da se obrazuju i streme promjenama, neophodno je i pažljivo i brzo preispitivanje pravila i normi koje regulišu današnji kapitalizam.
Moramo nametnuti realne troškove učesnicima na tržištu koji ne mijenjaju svoje ponašanje. To se neće desiti zahvaljujući govorima, komentarima i godišnjim izvještajima.
Tržišna ekonomija je moćna sila kojoj je potrebno liderstvo, a regulatori i sami učesnici tržišta su oni koji to usmjeravaju. Došlo je vrijeme da se ozbiljno zamislimo oko stvaranja direktnih finansijskih stimulansa i kazni neophodnih za stimulisanje sistemskih promjena. Samo posle donošenja istih možemo početi da sporimo o tome da li je čaša dopola prazna ili puna.
Autor je generalni direktor kompanije Blue like an Orange Sustainable Capital; bio je generalni direktor Svjetske banke
Bertrand Badre
Copyright: Project Syndicate, 2019.
Izvor: Vijesti online