Prije nego što je prihvatio mjesto ministra finansija u prvoj Vladi Crne Gore bez DPS-a, Milojko Spajić radio je za Goldman Saks u Japanu, Singapuru i SAD. Nadležnima je dostavio imovinski karton u kome piše da raspolaže sa 400.000 eura vrijednom imovinom, koju je stekao prije nego što je počeo da radi za platu od 1.291 euro. Šta mu kažu ljudi kad to čuju? Da li se pokajao što se vratio u Crnu Goru? Na ta i mnoga druga pitanja za NIN odgovara ministar Spajić, u prvom intervjuu za srpske medije.

„Iako je težak posao pred nama, naravno da se nisam pokajao. Ovdje se sada lome koplja oko toga kako će zemlja izgledati u narednim decenijama, i zbog toga se u kabinetu radi na nivou i brzinom na koji su navikli analitičari Goldman Saksa. Čast mi je što mogu dati puni doprinos borbi za bolju, pravedniju i bogatiju Crnu Goru. Mislim da ljudi prepoznaju tu čistu namjeru i da time
pokrećemo talas povratka, i našeg intelektualnog potencijala iz inostranstva, i ovog uspavanog domaćeg“, ističe Spajić za NIN i navodi da je tokom karijere na svakom poslu, dobro plaćenom ili ne, davao 100 odsto sebe.

Ipak, kaže da mu je najveća satisfakcija što radi na izgradnji bolje Crne Gore, a to je nešto što nikakav novac ne može platiti.

Zašto ste odložili budžet za 2021? Je li to, kao što tvrde ne samo opozicioni, već i neki poslanici vladajuće većine, dokaz nesposobnosti Vlade?

Budžet za ovu godinu će biti predat Skupštini u skladu sa ustavnim rokom, do 31. marta. Vlada pokazuje odgovornost prema građanima time što je odlučila da prvi put imamo punu primjenu programskog budžeta nasuprot dosadašnjoj praksi linijskog, koji više skriva nego što otkriva. Za dvije sedmice je bilo fizički nemoguće predložiti budžet na osnovu nacrta prethodne administracije i da uz to zadovolji sve naše standarde, znatno veću transparentnost i usmjeravanje sredstava na esencijalne, a ne na trivijalne, nepotrebne stvari, što će dovesti i do značajnih ušteda. Privremeno finansiranje je zakonita mogućnost, a i redovan mehanizam u tržišnim demokratijama, ali pošto je takva vrsta sistema tek odskora u Crnoj Gori – određeni dio političara koji vrijedno istražuju i uče o obveznicama, privremenom finansiranju, programskom budžetu i drugim dijelovima azbuke javnih finansija, javno nas redovno izvještavaju o svom napretku u savladavanju gradiva. Kritizerstvo je uslijedilo čim je Vlada, emisijom obveznica, obezbijedila finansijsku stabilnost države i redovnu isplatu plata, penzija, socijalnih davanja i ostalih obaveza, time zaobilazeći scenario koji je planiran za nas – da se prikažemo kao nesposobna Vlada koja će da bankrotira na početku svog mandata. Ovoliki napadi svjedoče nemoć i očaj onih koji bi da utiču, a ne mogu, na novu Vladu Crne Gore.

Da li ste u prvih 100 dana uspjeli da pronađete kojim se kanalima novac iz državne kase odliva tamo gdje ne bi trebalo? I koliko se, po vašim procjenama, novca trošilo netransparentno, nenamjenski, pa i nezakonito i hoće li iko zbog toga odgovarati? Je li vaša vlada sposobna da prekine tu praksu, ili će ostaci starog sistema i vas nadživjeti?

Potrošačke jedinice (ministarstva, uprave itd.) bile su izolovani silosi koje su pretežno vodili ljudi čiji su interesi primarno bili partijski ili lični. Tome svjedoči činjenica da smo uspjeli da smanjimo
potrošnju za 170 miliona eura u odnosu na usvojeni budžet iz 2020, pritom ne smanjujući plate, penzije, socijalnu zaštitu (potrošnja za ta tri izdatka je čak tri odsto veća) i kapitalni budžet. Nije nam jasno zašto su, prvo, tolike sume bile na raspolaganju većini potrošačkih jedinica, a zatim i zašto je izvršenje budžeta po tim stavkama bilo uvijek praktično maksimalno i nikad nije bilo viška novca. Budžetski tim je odradio sjajan posao u dubinskoj analizi predviđenih troškova, a budžetski inspektor će imati pune ruke posla pri izvršenju budžeta. Ta institucija će kroz novi zakon da se izdigne na nivo koji zaslužuje, kao prvi red budžetske straže i odbrane države, i time postane atraktivna pozicija za najbolje revizorske kadrove. Ipak, da bismo sve što smo planirali i započeli riješili do kraja, moramo imati jak pravosudni sistem koji će morati da se unaprijedi, jer je trenutno on ispod svih nivoa efikasnosti.

Kakvo ste stanje u državnoj kasi zatekli i da li je tačno da bi Crna Gora bankrotirala da se pred kraj 2020. nije zadužila za 750 miliona eura, emisijom evroobveznica?

Vlada je formirana kada su se, metaforički rečeno, udružila tri jaka neprijatelja: za prvog neprijatelja imali smo alarmantno stanje naslijeđeno u državnoj kasi; drugi je bilo evidentno teško stanje u privredi Crne Gore, koja je bukvalno bila na respiratoru – kao posljedica nesavjesnog vođenja države u jeku sezone 2020, kada je žrtvovana ekonomija zemlje zarad jeftinih plitičkih poena, zatvarajući granice sa susjedima. Naročito je bilo bolno i nepotrebno zatvaranje granica prema Srbiji, zbog čega su 2020. turistički prihodi bili na devet puta manjem nivou nego 2019. Treći, globalni, neprijatelj je pandemija virusa korona, koja i dalje bukti širom Evrope. Kada je pristigao novac od obveznice, na glavnom računu državnog trezora i depozitima je bilo oko 60 miliona
eura. Dakle, novca u državnoj kasi je bilo toliko da bismo ubrzo po preuzimanju funkcija bankrotirali, linearno smanjivali plate po 30 odsto, uzimali jako nepovoljne kredite, posezali za masovnim otpuštanjima i kašnjenjima sa isplatama. To se nije desilo. Uprkos svim tim problemima i percipirano visokom riziku zemlje koji svjedoči jako loš kreditni rejting, mi smo uspjeli da obezbijedimo likvidnost javnih finansija, po najkonkurentnijim uslovima za države sa B kreditnim rejtingom.

U kojoj mjeri je to zaduženje bilo opravdano, s obzirom na to da je jedan od lidera DF-a Nebojša Medojević vas i cijelu Vladu optužio za korupciju, da ste tajno zadužili državu i da više neće glasati ni za jedan Vladin prijedlog dok ne podnesete ostavku?

Pravilima Londonske berze je obavezan interni karakter ovakvih transakcija dok one traju. Međutim, po završetku – svi dokumenti su potpuno javni i dostupni svima na uvid, zbog čega se zaduženje ne može ni po kom osnovu okarakterisati kao tajno. Potpunu dokumentaciju smo već više puta dostavili i Skupštini i NVO sektoru. Nije nemoguće da pojedinci projektuju šta bi oni
pokušali da su na mom mjestu, ali u javnim obveznicama izdatim na Londonskoj berzi šansa za korupciju je praktično nula. To nije bitno samo za ovu, nego i za sve buduće vlade koje će biti pod pritiskom da se finansiraju na isti način, a ne uz pomoć privatnih dilova.

Da li ste tom pozajmicom riješili sve probleme javnih finansija za 2020. i 2021. ili će zemlja morati da se dodatno zadužuje s obzirom na to da će, po procjenama MMF-a, Crnoj Gori biti potrebne skoro tri godine da nadoknadi prošlogodišnji pad BDP-a od 12 odsto?

Naravno da obveznica ne rješava sve probleme, međutim daje nam priliku da zavrnemo rukave i rješavamo nagomilane probleme i strateški planiramo razvoj. Da bi ta prva pobjeda bila održiva, bitno je da se potrošnja svede na nivo mogućnosti ekonomije. Planirano smanjenje javne potrošnje od čitavih 170 miliona eura, ili za osam odsto, još je jedan revolucionaran uspjeh ove vlade. Standard and Poors, ne znajući naše budžetske planove za 2021, u najnovijem izvještaju je predviđao da će nam trebati tri godine da dostignemo taj nivo fiskalne konsolidacije. Mi planiramo da to postignemo već u ovoj godini. Ovo je skoro neviđeno u svijetu javnih finansija, a uz to nismo ni takli izdatke za plate i penzije.

Da li razmatrate još neke mjere fiskalne konsolidacije s obzirom na to da je javni dug Crne Gore skoro 90 odsto BDP-a i pitanje je dana kada će postati neodrživ? U kom roku i kojim mjerama planirate da ga smanjite na održiv nivo?

Zatekli smo udio duga u BDP-u od 88,6 odsto. Izmjene Zakona o budžetu iz 2020. su nam ostavile mogućnost da se dodatno zadužimo, ne definišući gornju granicu duga, što smo iskoristili da izdamo 750 miliona eura obveznica na međunarodnom tržištu. Time je bruto javni dug nominalno povećan na oko 104 odsto BDP-a, ali se procjenjuje da će neto javni dug za 2021. biti oko 85 odsto. Iako su potrebe za finansiranjem bile 520 miliona za ovu godinu, ostatak od 230 miliona će biti korišćen za prijevremenu otplatu skupih, netransparentnih kredita iz ranijeg perioda, kao i za rezervu ukoliko se kovid kriza pogorša. Predviđa se štednja u 2021, ali štedjeće država, a ne građani. Ta štednja će, uz rast privrede, vratiti javni dug na nivo prije krize već u 2022. Istovremeno,
plan je da u srednjem roku javne finansije ostvare blagi suficit daljim povećanjem efikasnosti javne potrošnje i reformama poreske politike, što bi uz dalji rast BDP-a u srednjem roku trebalo da vrati nivo javnog duga u mastrihtski okvir.

Da li, kao dio mjera štednje, ipak razmatrate i mogućnost zamrzavanja ili čak i smanjenja plata u javnom sektoru i penzija, kao što se to desilo u Srbiji?

Smatram da nije fer da se mjere štednje u kriznim vremenima prelome preko leđa zaposlenih i penzionera ukoliko postoji prostor za uštede na nekom drugom mjestu. Odgovornim budžetiranjem pokazali smo da prostora za uštede ima, i u skladu sa tim predložićemo budžet za 2021. Međutim, od momenta usvajanja budžeta, akcenat će biti na smanjivanju glomazne administracije, rješavanja nagomilanih problema državnih preduzeća, podsticanje zapošljavanja u privatnom sektoru… Srbija je inače uradila odličan posao fiskalne konsolidacije koji je rezultirao smanjenjem udjela javnog duga u BDP-u, što su prepoznali MMF, druge međunarodne institucije, agencije za kreditni rejting, ali i tržište koje finansira dug Srbije po jako niskim stopama prinosa.

Stiče se utisak da vas ponekad žešće od DPS-a kritikuju poslanici stranaka koje su podržale Vladu. Šta je, po vašem mišljenju, doprinelo tome da taj „medeni mjesec“ ne traje ni 100 dana, koliko se obično daje svakoj novoj vladi?

Iako za Crnu Goru nije bilo uobičajeno da Vladu napadaju iz partija vladajuće većine, meni lično to predstavlja signal demokratizacije društva i to doživljavam kao odraz sistema kontrole i ravnoteže. Ne znam zašto bi se svi morali slagati u svemu, jer se ukrštanjem mišljenja dolazi do najboljih rješenja. Crna Gora je trideset godina vođena na način da je odluke donosio uzak krug ljudi, demokratije nije bilo ni u DPS-u, a kamoli u državi.

Vlada je preslišavala Skupštinu, a jedan lider sve njih. Sad kad je kasa puna, a u sistemu odlučivanja istinska demokratija, Vlada je formirana kada su se, metaforički rečeno, udružila tri jaka neprijatelja: alarmantno stanje u državnoj kasi, teško stanje u privredi Crne Gore, koja je bukvalno bila na respiratoru i pandemija virusa korona, koja i dalje bukti širom Evrope- dešava se prava rapsodija ideja i slobode mišljenja. Ako bi se taj iskazani intelektualni potencijal pretvorio u neku kinetičku akciju, neka konkretna djela sa mjerljivim rezultatima za poboljšanje ekonomije, pravde itd. – to bi za državu bio još bolji ishod.

Hoće li činjenica da je javni dug već blizu četiri milijarde eura zaustaviti neke velike infrastrukturne projekte uključujući i auto-put do granice sa Srbijom?

I pored velikog budžetskog smanjenja, kapitalni dio je planiran na nešto većem nivou nego u 2020. i u skladu je sa srednjoročnim planom. Investicije u infrastrukturu ostaju naš prioritet. Auto-put prema Srbiji kao i svaki infrastrukturni projekat neće moći više da bude odobren bez detaljne analize. Mislimo da nema potrebe da ti projekti budu zaustavljeni, jer postoje razni načini finansiranja koji će biti primjereniji.

Posle 2014, kada su u Srbiji smanjene penzije i plate u javnom sektoru, poslednjih godina ta primanja rastu dva-tri puta brže od BDP-a. Je li to za vas odgovorna ekonomska politika ili populizam i kuda to vodi na dugi rok?

Smatram da svaka vlada treba da vodi odgovornu fiskalnu politiku u kojoj nema mjesta populizmu. Istovremeno, ukoliko je ekonomska politika efikasna i daje rezultate i građani treba da osjete boljitak takve politike, u skladu sa mogućnostima privrede i javnih finansija. Bilo koje drugo rješenje često dovodi do neizvjesnosti za građane, kojima ćete čas povećavati, čas smanjivati stečena prava. To se najbolje vidi u periodima krize. Dakle, stabilnost je ključ vođenja svake ekonomske politike, a zadatak svake vlade je da tu stabilnost obezbijedi.

Jeste li i vi razmišljali da poput vlasti u Srbiji častite svakog punoletnog građanina, prošle godine sa 100, a ove godine sa po 60 eura, a penzionerima plus dodatnih 50 eura? Je li to, po vašem mišljenju, socijalna, ekonomska ili populistička mjera?

Kovid kriza je na svjetlost dana iznjedrila mnoge probleme u svjetskoj ekonomiji. Niko do sada nije našao jedan univerzalan model borbe protiv ekonomskih posljedica te krize. Mnoge vlade su u takvim uslovima posezale za nekonvencionalnim mjerama. Ne bih da dajem generalne ocjene takvih politika. U nekim slučajevima su bile uspješne, u drugim nisu. Ključno je kakva je bila cijena takvih politika, koliko to košta građane, a šta im je donijelo. Ukoliko je neto efekat pozitivan, onda i mjere imaju smisla. U suprotnom, svi su na gubitku. Čini mi se da ćemo tek nakon što prođe pandemija moći da sumiramo efekte različitih efekata mjera i da damo sud o njima.

Da li je populizam i odluka Vlade Crne Gore da proda dva mercedesa majbah ili time želite da pošaljete neku poruku svima koji rade za državu?

Poruka je jasna. Jednoj osiromašenoj ekonomiji poput crnogorske, zaista ne pristaju najluksuzniji automobili za nosioce najvažnijih funkcija – ti automobili su 200 puta skuplji od prosječnog automobila u Crnoj Gori. To nepotrebno šteti, ne samo budžetu, već i imidžu naše zemlje, koja želi da bude dio evropskog sistema vrijednosti, a ne da se identifikuje kao društvo autoritarnih ili oligarhijskih struktura. Jednostavno nema potrebe za takvim bahaćenjem, posebno dok je zemlja u krizi u kakvoj je sad, te je to samo racionalna odluka na osnovu vrijednosti koje ova vlada baštini. Populizam predstavljaju aktivnosti koje nisu održive na dugi rok, a ovakve i slične akcije su njegova sušta suprotnost.

Koliko je pandemija povećala broj ljudi kojima je neophodna socijalna pomoć? Hoće li za sve njih biti novca u budžetu i jeste li sigurni da ta pomoć stiže u prave ruke?

Resorno ministarstvo i Vlada će u narednom periodu predano raditi na rješavanju pitanja socijalne zaštite i pružanja podrške porodicama. Trenutno sprovodimo temeljnu analizu sistema, nakon čega ćemo početi reforme. Naš cilj je da pomoć stigne do onih kojima je zaista potrebna i da se državni resursi više ne zloupotrebljavaju u partijske svrhe. Predsjednik Vlade je, u svom ekspozeu, najavio da će 2021. biti godina socijalne pravde i to je pravac u kom idemo. Izdavanja za socijalna davanja i penzije će ove godine, uprkos krizi, biti čak i nešto veća. Takođe, vrlo brzo planiramo
uvođenje Direkcije za socijalnu pravdu, koja bi centralizovala sva socijalna davanja za neklasifikovane slučajeve, kao što su teške bolesti, operacije u inostranstvu koje Fond za zdravstvo ne pokriva, stipendije za talentovanu djecu…

Za razliku od Srbije, koja je za Er Srbiju prošle godine iz budžeta izdvojila 100 miliona eura, vi ste ugasili Montenegro erlajnz i najavili osnivanje nove nacionalne avio-kompanije. Zašto?

Ova vlada nije ugasila Montenegro erlajnz. Do uništavanja nacionalne avio-kompanije doveli su oni koji su nedomaćinski poslovali i doveli je u tešku finansijsku situaciju iz koje nije bilo izlaza, imajući u vidu crnogorsko zakonodavstvo o zaštiti konkurencije, o državnoj pomoći, poglavlje 8 u pregovorima za pristupanje EU, kao i odluke Agencije za zaštitu konkurencije, koja je „proradila“ tri dana nakon promjene vlasti. Zapravo, ta Agencija je počela da koristi svoje nadležnosti ocjenom da je državna pomoć, koja je dodjeljivana tokom prethodnih osam godina, de fakto bila nelegalna, time potpuno onemogućavajući bilo kakav pokušaj spasavanja Montenegro erlajnza. Međutim, Vlada nije tapkala u mjestu, brzo je reagovala i već krajem 2020. počela osnivanje nove nacionalne avio-kompanije.

Princip kog se čvrsto pridržavamo podrazumijeva da novac koji država daje kompanijama ne budu troškovi, već investicije koje će obezbijediti povrat novca u državni budžet. Upravo zbog toga smo putem javnog poziva došli do potpuno profesionalnog menadžmenta koji je rijetkost u nacioInvesticije u infrastrukturu ostaju naš prioritet. Auto-put prema Srbiji kao i svaki infrastrukturni projekat neće moći više da bude odobren bez detaljne analize, ali nema potrebe da ti projekti budu zaustavljeni, jer postoje i primereniji načini finansiranja.

Ima li među biznismenima u Crnoj Gori i onih koji su bili zaštićeni kao „bijeli medvjedi“ i u kojoj mjeri vas glava boli zbog sive ekonomije, šverca cigareta i druge akcizne robe, izbjegavanja poreza?

Ako je i bilo „zaštićenih vrsta“ – a svi su izgledi da ih je bilo mnogo više nego što nejaka ekonomija Crne Gore može da izdrži – ova vlada ima zadatak da stvori jednake uslove za sve – nema privilegovanih. Borba protiv sive ekonomije predstavlja jedan od ključnih prioriteta Vlade i od njega nećemo odustati dok god ti isti zakoni ne budu važili za sve ljude podjednako.

Kao dio imovine prijavili ste i bitkoine čija je tržina vrijednost 150.000 eura. Možete li, zbog poslanika u Skupštini Srbije Dragana Markovića Palme, koji je briljirao tokom rasprave o Zakonu o digitalnoj imovini, da kažete kad i po kojoj cijeni ste ih kupili i šta sa njima planirate?

Dio bitkoina sam kupio od 2014. za pedesetak eura, kada je njihova cijena bila nekih 300 puta manja, a ostatak kroz dalje investiranje. Zasad ih sve hodlujem, ali u jednom trenutku ću sigurno prodati dio radi investiranja u Crnu Goru, jer je vidim kao atraktivnu destinaciju. Lično bih htio da pokrenem fond za seed fazu startapa u Crnoj Gori, gdje bih investirao u kompanije koje se na Zapadu obično finansiraju od family&friends izvora. Kod nas ni roditelji, a još manje prijatelji, imaju novca da investiraju u dobre ideje, sposobnost, energiju i spremnost na žrtvu mladih ljudi otjelotvorenu kroz kompanije koje bi oni pokrenuli. Tu je usko grlo i tu mnogi odustaju, misleći da je nemoguće uspjeti.

U nedjelju su lokalni izbori u Nikšiću, rodnom mjestu predsjednika Mila Đukanovića. Stiče se utisak kao da ti izbori mogu da odrede i sudbinu cijele Vlade. Zašto su ti izbori toliko bitni?

Nikšić je rodno mjesto premijera Zdravka Krivokapića. U Crnoj Gori je u avgustu prošle godine došlo do istorijskih promjena, kada je nakon 30 godina nepotizma, diletantizma i partijske države došlo do pada jednog takvog režima na centralnom nivou. Predstojeći izbori u Nikšiću su prvi od tada i potpuno je očekivano da izazivaju veliku pažnju u društvu. Takođe, očekivano je i da bivša vlast, predvođena DPS-om, pokušava na sve načine da podigne tenzije među biračkim tijelom, naročito imajući u vidu da će, po svim anketama, na izborima doživjeti ubjedljiv poraz, a time će Vlada, u rješavanju nagomilanih problema, za partnera imati, nadam se, mnogo kompetentniju lokalnu vlast. Osim toga, ne vidim na koji način bi lokalni izbori u bilo kojoj opštini, pa i u Nikšiću, mogli uticati na sudbinu Vlade.

Može li Vlada, u kojoj su uglavnom nestranački ljudi, izgurati cio mandat ako iza sebe nema jake politike stranke? I da li premijer i pojedini ministri razmišljaju o osnivanju nove stranke, koja bi bila neka treća opcija, između DPS-a i DF-a?

Ekspertska vlada, sastavljena od nestranačkih ličnosti, predstavlja veliki izazov i za zemlje u kojima je demokratija znatno razvijenija nego u Crnoj Gori. Svjesni smo da mnogo lakše funkcionišu vlade koje iza sebe imaju političke partije, koje bi, ako ništa drugo, u Skupštini po difoltu branile zakonska rješenja koja im predlažu. Kada državu zateknete u stanju u kakvom smo je mi zatekli
nakon rušenja autoritarnog i nepotističkog režima, koje je pandemija korona virusa dodatno zakomplikovala, morate u početku biti fokusirani samo na rješavanje nagomilanih problema. To rješavanje problema izgleda kao prolazak kroz kanjon između dvije stijene, jer je crnogorsko društvo godinama podijeljeno, što se prvenstveno reflektuje na političku scenu. Između ta dva suprotstavljena bloka – stijene, čini mi se, ipak ima prostora za one koji treba da budu tačka koja objedinjuje Crnu Goru oko pravih vrijednosti i ja ću uvijek podržavati politiku koja ide ka pomirenju društva.

Izvor: CdM