Investicioni guru Georg Soros uznemirio je mnoge ekonomske analitičare kolumnom koju je napisao za Project Syndicate. U njoj je, ni manje ni više, (ali indirektno) najavio da očekuje financijski krah Kine u razdoblju od nekoliko godina.
“Postoji neriješena protivrječnost u aktuelnoj kineskoj politici; ponovno paljenje peći rasta, ujedno pokreće i eksponencijalni rast duga, a to je neodrživo na razdoblje veće od nekoliko godina”, napisao je Soros.
Ovom je izjavom investicioni milijarder, smatra kolumnista Bloomberga William Pesek, indirektno upozorio sve da će se otvoriti mogućnost bogaćenja nepokrivenom prodajom dionica (short sellingom) u toj zemlji. Short selling je rizičan i profitabilan način prodaje “posuđenih” dionica. Prodavac ostvaruje profit jer ih “posuđuje” i plaća tek naknadno, u trenutku kada im je vrijednost pala, a prodaje ih i naplaćuje dok je cijena visoka.
Soros se proslavio u cijelom svijetu kada je 1992. uzdrmao čak i britansku vladu investicionim mahinacijama, kojima je napao kurs britanske funte. Njemu je ta akcija donijela dvije milijarde dolara, a vladu Johna Majora prisilila da se povuče iz Evropskog sistema razmjene novca. Dijelom i zbog Sorosa, Britanija nije počela koristiti Euro kao domaću valutu. Sorosa svi investitori pažljivo slušaju jer se obogatio i na svjetskoj krizi koju su pokrenuli dugovi po rizičnim hipotekarnim kreditima u Americi, kao i prije toga na velikoj krizi u Aziji.
[widgets_on_pages id=”Baner”]
Sada, prema Sorosevom mišljenju, najveći ekonomski rizik s kojim se suočava svijet nije ni kriza eura, problemi u američkom kongresu oko državnog duga SAD-a ni japanski nekretninski balon – nego kineski državni dug.
Kineski predsjednik Xi Jinping već dugo sluša slična upozorenja sa raznih strana. Na problem kinskog duga, upozoravaju profesor Michael Pettis sa Sveučilišta u Pekingu, analitičar Jim Chanos iz kompanije Kynikos Associates kao i Patrick Chovanec iz kompanije Silvercrest Asset Management. Svi oni, kao i Soros uostalom, upozoravaju na problem “sivog” kineskog duga, o kojem se zapravo vrlo malo zna.
Iako se Kinezi načelno ne osvrću na takva upozorenja stranaca, kineska Vlada ipak je počela uvoditi stroži nadzor nad zaduživanjima koja se ne vode u finansijskim knjigama, koja su u toj zemlji postali sektor vrijedan nekoliko hiljada milijardi dolara.
Kineski finansijski sistem praktično je potpuno netransparentan prema stranim vladama i kompanijama. Ali, JPMorgan Chase procjenjuje da je “sivi” bankarski sektor predstavlja nevjerovatnih 69 posto ukupnog kineskog bankarskog tržišta 2012. godine.
“Postoje neke zastrašujuće sličnosti sa finansijskom situacijom u SAD-u koja je prethodila velikoj svjetskoj finansijskoj krizi”, piše Soros. “Ali, postoje i značajne razlike. U SAD-u, trendovi financijskih tržišta dominiraju nad politikom; u Kini država je vlasnik banaka i glavnine ekonomije, a Komunistička partija kontroliše sva državna preduzeća. Način i vrijeme riješavanja ovih kontradikcije imaće duboke posljedice na Kinu, ali i na cijeli svijet”, zaključuje Soros.
Kako piše Bloomberg, ključnim kineskim problemom ekonomista Stephen Roach smatra činjenicu da je predsjednik Xi obećao rast veći od 7 posto. Takav rast Roach smatra nespojivim s restrukturiranjem ekonomije, koje Xi takođe obećava. Zanimljivo je i to što su proizvođačke cijene u Kini nastavile su najduži pad od kraja 1990 godine. Index proizvođačkih cijena pao je za 1,4 posto u odnosu na godinu prije, što je pad već 22. mjesec zaredom. Istovremeno, cijene potrošačke robe porasle su 2,5 posto.
Ulagači do sada nisu zaradili ozbiljan novac “kladeći” se protiv Kine. Ali, Sorosevo upozorenje da Kina mora obuzdati prekomjerna ulaganja i zaduživanje kako bi održala rast ne treba shvatiti olako. Ako se pokaže da je bio u pravu, zaradiće mnogo više od dvije milijarde dolara koje je zaradio kladeći se protiv Velike Britanije.
Bankamagazine.hr
