Vodeća četvorka na telekomunikacionom tržištu je 2019. godine ostvarila 229 miliona eura ukupnog poslovnog prihoda, uz prosječan prihod po zaposlenom od 196 hiljada eura. Ove kompanije su ostvarile nešto nižu ukupnu neto dobit u odnosu na 2018. godinu, ali je to i dalje vrlo reprezentativna cifra od 21 milion eura.
Kompanije su za dobar rezultat zahvalne radnicima kojih je na kraju prošle godine bilo ipak nešto manje nego na kraju decembra 2018.
Međutim, i jedni i drugi mogu biti srećni, kompanije zato što uspijevaju zadržati prihode i profitabilnost, a radnici jer primaju zarade koje su među visočijim u Crnoj Gori.
ZAPOSLENI
Na kraju 2019. godine u posmatrane 4 kompanije radilo je 1.171 stalno zaposlena radnika (4 manje nego 2018.), sa prosječnom mjesečnom neto zaradom od čak 1.214 eur, što je značajno više od prosječne neto zarade koju Monstat objavljuje za sektor Informisanja i komunikacija i koja je na kraju 2019. godine iznosila 757 eura.
Prosječna neto zarada u zemlji je da podsjetimo na kraju prošle godine bila 520 eura.
Ako pogledamo pojedinačne podatke vidjećemo da kompanija Mtel povećava broj radnika, ali i novčana izdvajanja za njihove zarade. Mtel je preuzeo lidersku palicu po visini zarada od Telenora, pa tako prosječna neto mjesečna zarada u ovoj kompaniji iznosi čak 1.529 eura i veća je za 11% nego godinu ranije. Ta strategija povećanja broja radnika i troškova zarada se pokazala vrlo uspješnom, pa su radnici ove kompanije tokom 2019. bili značajno efikasniji nego godinu dana ranije. Neto dobit kompanije podijeljena sa 325 radnika koliko ih je bilo na kraju decembra je bilježila rast od skoro 20%.
Telenor, koji je do nedavno bio rekorder po troškovima zarade po radniku, tokom 2019. godine je povećao broj zaposlenih sa 199 na 205, ali i smanjio ukupna izdavanja za njihove zarade za 6%. Tako je prosječna zarada u toj kompaniji niža za 9,45%, na “samo” 1.425 eura. Ipak, radnici Telenora i dalje ostvaruju najveću dobit za svoju kompaniju, doduše u nešto nižem obimu nego li godinu ranije.
Troškovi zarada za 2019. godine u Crnogorskom telekomu su maltene na prošlogodišnjem nivou, ali uz 32 radnika manje nego godinu ranije. Ukoliko je smanjenje broja radnika pratilo i izdvajanja za njihove otpremnine, onda podatak o rastu prosječne neto zarade u ovoj kompaniji i ne daje preciznu sliku.
Zarade u Telemachu su pak najniže među posmatranih četvercem i na nivou državnog prosjeka kada je u pitanju pomenuti sektor Informisanja i komunikacija, tj 756 eura neto na mjesečnom nivou. Telemach je takođe povećao broj radnika i uspio je, uprkos negativnom poslovanju, da za svoje zaposlene izdvoji više novca.
PRIHODI I TRŽIŠNO UČEŠĆE
Ovo tržište u Crnoj Gori, kao i u celoj Evropi stagnira, uprkos značajnim investicijama u infrastrukturu i nove servise, koje u Evropi iznose više stotina milijardi eura godišnje.
U eri digitalne transformacije jedan od najvećih izazova za kompanije u ovom sektoru predstavlja definisanje vizije operatera kako ugraditi dodatnu vrijednost u tradicionalne telekomunikacione usluge, koje generišu sve manje prihoda.
Vrlo često se mogu čuti pitanja šta su razlozi da operateri i dalje ostaju pasivni na razvoj i ulaganja u digitalne servise, start-upove i fokusirani samo na pružanje tradicionalnih usluga?
Ukupni godišnji prihodi 4 analizirane kompanije su za 1,6 miliona eura niži nego godinu ranije tj 0,7% manje.
Telenor bilježi godišnji pad prihoda od 5,3 miliona eura, dok su prihodi Crnogorskog telekoma manji za 4,3 miliona eura. Njihov pad je čini se u jednom dijelu nadomjestio rast prihoda Mtela, koji je tokom 2019. godine registrovao skoro 7,7 miliona više prihoda nego godinu ranije.
Mtel je 2018. godine uspio da prestigne Telenor po iznosu godišnjih prihoda, a tokom protekle 2019. je došao na svega 2 miliona eura manje prihoda u odnosu na Crnogorski telekom. Jačanje Mtela evidentno je i kada je u pitanju tržišno učešće na oba segmenta: fiksnoj i mobilnoj telefoniji. Mtel je sada lider na tržištu mobilnih telekomunikacija, dok je u segmentu fiskne telefonije povećao učešće za skoro 7%.
Ovako očit rast je uticao da kompanija zabilježi i značajno bolji rezultat protekle godine, čak za četvrtinu više nego 2018. godine. Neto dobit Mtela je u 2019. godini iznosila 8,5 miliona eura.
Kompanija je tokom prošle godine i značajno uvećala kapital, sa 80 na čak 118 miliona eura, čime sigurno pravi temelje za nove investicije u infrastrukturu.
Crnogorski telekom uspijeva da očuva poziciju kada je u pitanju učešće u segmentu mobilne telefonije, dok sa druge strane godinama gubi fiksnu. Tako je sa 91% učešća u segmentu fiksne telefonije iz 2016. godine, prošlu godinu završio sa svega 57% market share-a. Ovaj gubitak učešća je vjerovatno zaslužan za značajno višegodišnje smanjenje prihoda, ali i zarade.
Neto dobit Telekoma je u 2019 godini potonula čak 40%, a kako je Telekom jedina od posmatranih kompanija strukturirana kao akcionarsko društvo i izlistana na Montenegroberzi, tako je ovaj pad prihoda i dobiti uticao na drastičan pad cijene akcija kompanije. Jedna akcija je na kraju 2018.godine vrijedjela 1,6o eura, danas je njena cijena svega 1,06 eura.
Telenor je uprkos padu prihoda uspio da očuva visoku profitabilnost, pa je tako neto dobit i prošle godine bila preko 10 miliona eura. Telenor ima i najniži kapital, zahvaljući čemu već godinama ostvaruje rekordan, dvocifreni prinos na kapital. Kompanija se bori da sačuva tržišno učešće u segmentu mobilne telefonije.
Evidentno je da svuda u svijetu “sindrom Ubera” i internet konkurencije unosi zabrinutost kod tradicionalnih telekomunikacionih kompanija. Jasno je i da telekomunikaciona industrija treba da se kreće u pravcu pružanja širokog spektra usluga, ali je manje jasno koje su to usluge koje bi naši operateri mogli danas ponuditi svojim korisnicima?
Jedno je sigurno, dobro bi došlo znatno više ulaganja u razvoj start-upa u zemlji, privlačenje talenata i motivaciju mladih da pokušaju svojim idejama i radom obezbijediti posao za sebe pod okriljem giganata kakvi su Telekom, Telenor, Mtel, Telemach.
Pogotovu u vremenu krize, kada se poslovi lako gube, a sve teže pronalaze.
