Nepotvrđene informacije da članovima porodice Ivice Todorića gostoprimstvo u Londonu pruža porodica nekada najvećeg preduzetnika u Srbiji Miroslava Miškovića, nisu iznenadile bolje poznavaoce odnosa između te dvije porodice.
Poslovne veze dvojice preduzetnika sežu iz razdoblja “prvobitne akumulacije” kapitala njihovih poslovnih carstava, a nije malo onih koji tvrde da se ni Ivici Todoriću i Miroslavu Miškoviću ne bi događalo ovo što im se danas događa da su, zajedno sa slovenačkim Merkatorom prije dvanaest godina realizovali ideju stvaranja zajedničke trgovačke mreže kojoj su u naprednoj fazi pregovora navodno čak smislili i ime “Herkul”.
Jedan od lajtmotiva “naknadne pameti” koja se iz stručnih i medijskih krugova u ogromnim količinama sručuje na poslovnu filozofiju Ivice Todorića glasi da mu se trgovina nije mogla razvijati i održati uz zaduživanje pod znatno gorim uslovima od Lidla ili Špara. Da je Todorić toga bio svjestan puno prije, još prije dvanaest godina, od današnjih kritičara, svjedoči pokušaj iz 2006. da trgovački biznis ujedini s Merkatorom i Deltom Miroslava Miškovića.
Povoljnije zaduživanje samo je jedan od benefita tako umreženih trgovačkih lanaca na Balkanu, a o odbrani od konkurencije iz zapadne Evrope i uštedi na trošku od 544 miliona dolara, koliko je Todorića koštalo preuzimanje Merkatora, da se i ne govori.
Tajni pregovori
U ime Merkatora 2006. godine su s Miškovićem i Todorićem pregovarali Igor Bavčar, najvažniji dioničar tog trgovačkog lanca s razgranatim političkim vezama koje sežu iz vremena naoružavanja slovenačke teritorijalne obrane za obračun s JNA, i Zoran Janković, tadašnji direktor Merkatora i aktuelni ljubljanski gradonačelnik. Potonji je jedini javno posvjedočio o ujediniteljskim namjerama s Agrokorom i Deltom, a ni danas se ne odriče stava da bi to spriječilo prodor stranih trgovačkih lanaca u Sloveniju, Hrvatsku i Srbiju.
Janković je zbog tog stava pretrpio dosta javnih kritika u Deželi, a pametno je vjerovati da se i dobar dio problema koje je imao s određenim strujama u slovenačkoj politici, problema koji su kulminirali pokušajima Jankovićevog kaznenog progona, sručio na njega zbog ideje o regionalizaciji slovenačke trgovine. Ni Todorić, ni Mišković nikada nisu ni potvrdili ni demantovali pokušaj stvaranja zajedničke trgovačke kompanije s Merkatorom.
Todorić je, kao i uvjek, sve radio u tajnosti, a slično se ponašao i vlasnik Delte.
“O ideji stvaranja zajedničke kompanije s Merkatorom i Deltom sam saznao iz medija”, kaže za Spektar tadašnji direktor Konzuma Drago Munjiza. Nije, prisjeća se Munjiza, bilo razgovara na tu temu unutar Konzuma koji bi ušao sa svojim trgovinama u zajedničku kompaniju s Merkatorom i Maksijem, u vlasništvu Delte.
“Nije bio ni običaj u Agrokoru da vlasnik s takvim planovima upoznaje menadžment”. Čak se ne sjećam da se o zajedničkoj kompaniji s Merkatorom i Deltom nešto u to vrijeme pričalo u kuloarima, bilo unutar kompanije ili izvan nje. Razumljivo, jer ako su se ti pregovori vodili, vodio ih je Ivica Todorić i o tome nikome nije morao polagati račune”, zaključuje Munjiza, kojeg je baš krajem 2006. na čelu Konzuma naslijedio Josip Zaher, kasniji dugogodišnji šef Odjeljenja za trgovinu Hrvatske privredne komore.
Na čelu Komore u vreme pregovora između Agrokora, Merkatora i Delte bio je Nadan Vidošević, koji je još od 2000., poprilično usamljen na domaćoj uvek vrućoj domoljubnoj sceni, zastupao i sprovodio politiku oživljavanja trgovačkih i ekonomskih veza s bivšim jugoslovenskim republikama.
Pokazalo se da je Vidošević bio u pravu i u prvih desetak godina intenzivne razmjene sa Srbijom, na primjer, Hrvatskoj je susjedna zemlja postala jedno od najvažnijih izvoznih tržišta, a vlasti u Beogradu nisu pravile probleme hrvatskim kompanijama koje su namjerile kupiti kompnije u Srbiji, dapače. Posebno je dobro išlo Todoriću u Srbiji.
U toj atmosferi iz “bolje polovice 2000-tih” uopšte nije bilo čudno da su Agrokor, Merkator i Delta razmatrali ideju koja je danas nezamisliva iz mnoštvo razloga. Čak i da se zanemare poslovni problemi Agrokora, u čiji je sastav Merkator 2014. ušao sa značajnim potrebama za svježim novcem kako bi se stabilisalo poslovanje, ostaje činjenica da je Miroslav Mišković svoje trgovine i supermarkete prodao belgijskom Delezu 2011. za 932 miliona dolara. Potonji iznos može biti orijentir koliko bi zajednički trgovački lanac u Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji vrijedio danas, bolje rečeno vrijedeo bi toliko da ga niko od strane konkurencije ne bi mogao otkupiti.
“To su spekulacije u stilu što bi bilo kad bi bilo. Mogu samo reći da bi takva kompanija, ako bi je vodio vrhunski menadžer poput Zorana Jankovića, zasigurno bila dobro vođena, a onda i uspješna. No, pitanje je ko bi je vodio, jer Janković nije bio vlasnik Merkatora kao što je Todorić bio vlasnik Agrokora, a Mišković Masksija”, komentariše Drago Munjiza. Nešto više o performansama zamišljenog trgovačkog lanca Herkul sadržavala je, prema pisanju slovenačkog Finance, studija beogradske konsultatske kuće Citadel, koju su naručili Delta i Agrokor.
U svakom slučaju, dogovor Miškovića, Todorića i Jankovića propao je jer se, prema dostupnim informacijama, nisu mogli usuglasiti oko upravljačkih prava, a sporno je od početka bilo i to u čije ime pregovara Janković, budući da je vlasništvo u Merkatoru razmrvljeno. Malo ko je mogao da sluti da je za svu trojicu krah pregovora 2006. i početak kraja njihovog uspona.
B92
