Cijena gasa na evropskom tržištu upravo eksplodira, i to pred zimu koja bi mogla biti ledena, ali to kao da niko ne primjećuje. To ignorisanje svakako nervira šefove ruskog Gazproma jer Moskva je računala da će lukavom strategijom uspjeti da iznudi od EU ono što odavno hoće – brzo i lako puštanje u rad novog gasovoda Sjeverni tok 2 koji povezuje Rusiju i Njemačku.
Naime, puštanje tog gasovoda u rad zahtijevalo bi posebno odobrenje EU jer nije u skladu sa pravilima energetskog tržišta.
Kako bi isposlovao to odobrenje, Gazprom kao daleko najveći evropski snabdjevač gasom cijelog ljeta demonstrativno nije punio svoja skladišta gasa u EU, niti je zakupio dodatne kapaciteta za tranzit gasa kroz Poljsku i Ukrajinu.
Tako, samo par sedmica pred početak sezone grijanja, u evropskim skladištima ima rekordno malo gasa, a veleprodajne cijene su doslovno eksplodirale tokom septembra. Da nevolja bude veća, u Evropu stiže i manje tečnog gasa jer su tankeri proteklih mjeseci uglavnom išli ka Aziji gdje su cijene bile više.
Evropa dakle čeka zimu sa opasno malim rezervama. Ukoliko zahladni ranije, ili zima bude oštrija i duža, evropski ponuđači gasa će vjerovatno morati da nabavljaju energent po straobalno visokim cijenama. Ili će se pak više grijati na ugalj i naftu, što bi značilo rast cijene tih energenata. Nema sumnje da će dio ceha platiti i krajnji potrošači.
U takvoj je situaciji Gazprom početkom mjeseca slavodobitno obznanio da je konačno završen Sjeverni tok 2, poslije godina natezanja i američkih sankcija. Moskva je na razne diskretne načine – posljednji put kroz izjavu jednog portparola Kremlja – podsjećala EU da bi snabdijevanje Evrope ove zime bilo garantovano i jeftinije ukoliko bi novi gasovod što prije bio priključen na mrežu.
Ali, sasvim je propala moguća računica Moskve da će zabrinuti evropski građani početi da gunđaju ili čak staviti svoje vlasti pod pritisak, plašeći se hladne zime.
Naime, ruski mediji svakodnevno izvještavaju da EU čeka smrzavanje ili plaćanje ogromnih para, da su se cijene za hiljadu kubika gasa gotovo udvostručile na blizu hiljadu dolara. Ali, o toj temi u evropskim medijima ili javnosti nema ni riječi. Prema tome, nema ni uzbuđivanja niti pritiska na vlasti. To posebno važi za Njemačku, najvećeg kupca ruskog gasa.
Jedan od razloga što se malo koji novinar bavi temom je što su ugovori o isporukama gasa dugoročni, pa se cijene ne prelivaju odmah na obične građane. No ako zbilja njemački isporučioci gasa budu morali da žestoko podignu cijene, pa to udari njemačke građane po džepu, onda bi tema i te kako mogla da se pojavi na dnevnom redu usred koalicionih pregovora nakon izbora za Bundestag 26. septembra.
To pak i dalje ne znači da će računica Gazproma biti ispravna. Jer, Zelenima će gasna ucjena iz Moskve biti dodatni argument protiv gasovoda koji ionako nisu podržavali. Isto je sa Liberalima. Te dvije stranke će gotovo izvjesno pregovarati o novoj vladi sa Socijaldemokratama ili, možda, sa Demohrišćanima.
Izvjesno je da nove vlasti neće požuriti da preko reda dodijele dozvolu Sjevernom toku 2, premda bi to sigurno smanjilo cijene za potrošače. Umjesto toga, čuće se politički zahtjevi za još brži prelazak na obnovljive izbore energije.
Pitaće se i kako je moguće da najveća skladišta gasa u Njemačkoj i Austriji pripadaju ruskom Gazpromu koji je pod kontrolom Kremlja. Možda će se uvesti i pravila koja svim operatorima skladišta propisuju koliko njihovi podrumi moraju da budu puni pred sezonu grijanja.
Naposljetku, možda u Moskvi treba da budu srećni što se njihovoj igri sa cijenama gasa u Njemačkoj još ne pridaje puno pažnje. Gazpromu najmanje treba da se najveći kupac gasa naljuti, i to dok ionako razmišlja da li da ubrza napuštanje fosilnih goriva od čijeg izvoza živi ruska ekonomija.
