Fiksne kamatne stope na stambene kredite niže od varijabilnih stopa na iste kredite koje banke nude su, prema ocjeni urednika portala “Kamatica” Dušana Uzelca, reakcija banaka na rast euribora kojom one žele da klijentima ponude zajam koji je na prvi pogled manje neizvijestan nego u slučaju promjenljive kamatne stope.

“Krediti sa fiksnom kamatnom stopom su u stvari posljedica zahteva tržišta, jer su upravo zbog turbulentnog rasta euribora, tržište, odnosno građani koji su u fazi kupovine stambenog kredita, zahtevali proizvod koji bi bio vezan za nešto drugo, a ne za euribor, pošto je to u stvari pravilo nemir i neodluku pri podizanju stambenog kredita. Upravo iz tog razloga su bankari izašli sa ponudom sa fiksnom kamatnom stopom”, rekao je on za Tanjug.

Dodao je da je nuđenje fiksne kamatne stope na određeno vrijeme, recimo na prve tri godine, što se obično dešava, zapravo nuđenje kvazi fiksne a ne prave fiksne kamatne stope.

“Fiksna kamatna stopa je jedino ona koja je fiksna do kraja otplatnog perioda, tako da građani kojima se prodaju krediti sa fiksnom kamatnom stopom gde je ona ograničena na određeni period, moraju od bankara da traže objašnjenje za to”, istakao je Uzelac.

Ocijenio je da ta ponuda može da bude jeftina ili skupa, ali da ona nije odlučujuća, jer kako je istakao, građani bi trebalo da znaju da kredit podižu kada su u stanju da ga otplate.

Trebalo bi i da znaju da ukoliko uzmu kredit po fiksnoj kamatnoj stopi, ako u nekom vremenu otplate postoji alternativa koja je jeftinija, uvijek mogu da refinansiraju taj kredit i tako smanje ratu i troškove.

Objašnjavajući u čemu su inače prednosti a u čemu mane fiksne i varijabilne stope, on je rekao da fiksna kamatna stopa donosi osjećaj bezbrižnosti i miran san, da je ona najčešće skuplja, jer fiksiranjem kamatne stope banka preuzima rizik promjene indeksa euriboira i cijene novca.

U slučaju varijabilne kamatne stope, banke taj rizik ne preuzimaju nego od klijenata zahtijevaju da kredit plaćaju po vrijednosti euribora i da ga prate cio otplatni period.

“Suštinska razlika je da li klijent želi da plati i da ne razmišlja ili da se veže za nešto za šta se i banka vezuje, koja u stvari rizik povećanja prenosi na klijente”, naveo je Uzelac.

Prema njegovim riječima, građani koji uzimaju stambeni kredit, koji se po pravilu uzima na dug vremenski period, prvenstveno bi trebalo da imaju jasnu računicu i da znaju da su spremni da ga otplate.

To, kako je istakao, znači da je suština da klijenti imaju kapacitet da kredit otplate, da čak i ako skoči rata i kredit poskupi ne uđu u problem, pošto je ispravno smatrati da je kredit dobar kada se otplati, a klijentu ne napravi problem.

“Upravo iz tog razloga je dobra praksa da se sa strane spremi bar šest meseci otplate. Time se zapravo kupuje šest meseci života kada dođu problematični momenti, jer najčešći problem od stambenog kredita nije on sam već životni problem koji se stvara kada kredit klijenta ograničava da promeni posao ili okruženje”, rekao je on.

Dodao je da je upravo spremanje rezerve sa strane, dobar strateški pristup da se period sa kreditom isprati do kraja bez problema.

Kada je riječ o sadašnjoj situaciji smanjenog uzimanja stambenih kredita, naveo je da stambeni krediti odnosno njihova prodaja prate puls cijena nekretnina.

“Normalno je da u fazi kada su skupe i nekretnine i novac za pozajmljivanje, dolazi do stagnacije. To je ono što se sada dešava. Nije nestala tražnja za nekretninama, već se dešava stagnacija u nadi da će pasti cena i nekretnina i zaduživanja”, istakao je on, uz ocjenu da je riječ o cikličnim dešavanjima.