Možemo li (bar donekle) izmjeriti uspjeh?

O vremenu u kome živimo, svi bismo iz svoje perspektive štošta mogli reći. Neki će negodovati zbog sve stresnijeg načina života, dok će drugi, na primjer, smatrati da su digitalizacija i „internetizacija“ izmijenile međuljudsku komunikaciju do neprepoznatljivosti. Kako god bilo, pozitivne strane ovog fenomena najprije će osjetiti svi koji gaje ambicije da se otisnu u samostalno poslovanje.

Danas imamo toliko različitih mogućnosti da se okušamo u djelatnostima koje nas privlače, ali i alata koji nam pružaju priliku da naučimo nešto novo – i to bez obzira na naše profesionalno usmjerenje ili prethodno stečena znanja. Sve to možemo zahvaljujući, između ostalog, i razvoju globalne mreže, kao i do krajnjih granica pojednostavljenoj interakciji sa ostatkom svijeta.

Samim tim, otvaraju nam se različite mogućnosti i da primijenimo stečena znanja, pronađemo zadovoljstvo u radu i, naposljetku, ostavimo traga u profesiji koju smo odabrali.

Međutim, to što su nam putevi ka uspjehu otvoreni u mnogo većoj mjeri, ne znači da će nas naša postignuća po pravilu učiniti ostvarenim i srećnim. Svima su već poznati slučajevi „sirotih“, nesrećnih bogataša ili „sagorelih“ vlasnika i direktora mega-uspješnih kompanija. Razumije se, svako će svoj uspjeh vrednovati i na osnovu sopstvenih, njemu važnih kriterijuma, ali i tu postoje izvjesne konstante za koje se može reći da bez izuzetka važe za sve.

Na primjer, možda ste baš vi direktor mega-uspješne kompanije, ali se ne sjećate kada ste sebi priuštili slobodan vikend. Vaš komšija pak, možda ima ogromnu i srećnu porodicu, ali jedva uspijeva da je prehrani zbog svojih malih primanja. Iz tog ugla posmatrano, i lični kriterijumi uspjeha i samoostvarenja dobijaju potpuno drugačiji smisao. Budući da su neki od njih vrlo opipljivi i konkretni, možemo ih za početak izdvojiti ukupno četiri, a to su:

  1. Novac
  2. Stepen ličnog angažovanja u profesiji koju smo odabrali
  3. Odnosi koje njegujemo sa drugima
  4. Naše zdravlje, odnosno cjelokupna psihofizička dobrobit

Za početak, neka vas ne iznenadi to što je upravo novac na prvom mjestu, jer u ovom kontekstu on je nešto poput „dobrog sluge i lošeg gospodara“. Ukoliko želite da, recimo, osnujete kompaniju isključivo radi zgrtnja basnoslovne sume, teško možete očekivati da će iz toga proizići istinsko zadovoljstvo. S druge strane, ako želite potvrdu o tome da novac (ipak) donosi sreću, sjetite se i onog komšije koji se možda „ubija“ od posla, ali i dalje jedva podmiruje svoju ogromnu, srećnu porodicu.

Prema tome, novac u određenim uslovima zaista može kupiti sreću – ili makar onaj bazični osjećaj sigurnosti neophodan za iole pristojan život. U tom smislu, količina zarađenog novca svakako je važan faktor koji utiče na doživljaj uspjeha i zadovoljstva.

Naravno, ima i ljudi koji neće biti zadovoljni dok ne prepune svoj bankovni račun, što je opet pitanje ličnih ambicija i težnji. A tu su i pojedinci kojima nikakva suma ne može zamijeniti satisfakciju koju nalaze u svom poslu.

Naprotiv, oni su najsrećniji kada im se pruži prilika da aktivno učestvuju u onome što rade. Ali, postoje li uopšte unaprijed definisane okolnosti koje određuju hoće li neko ostaviti srce na terenu?

Formulu ove „jednačine“ dao je poznati mađarski psiholog Čiksentmihalji Mihalj, i to proučavajući stanje koje nazivamo flow. Naime, Čiksentmihalji tvrdi da je tajna u tome da nam aktivnosti koje obavljamo donose dovoljno izazova – ali pod uslovom da smo dovoljno kompetentni da te izazove i savladamo.

Dakle, ključ pronalaženja zadovoljstva u radu jeste da nas taj rad neki način „istjera“ iz zone komfora, omogućavajući nam da se dokažemo uspješnim prevazilaženjem izazova. A kada nam se učini da su ti izazovi ipak jači od nas, nema boljeg „lijeka“ od podrške saradnika i kolega.

Sa tim u vezi, zdravi kolegijalni odnosi takođe su među kriterijumima vrednovanja naše profesionalne ostvarenosti. Ukoliko ste ikada imali prilike sarađivati sa teškim ljudima, ili svakodnevno provoditi vrijeme u „toksičnom“ kolektivu, onda sigurno znate koliko to može umanjiti vašu motivaciju i angažovanje. Nasuprot tome, zdravo radno okruženje, osim pozitivnog učinka na produktivnost, podstaći će vas da pružite svoj maksimum i time otvorite vrata i nekim značajnijim postignućima.

Ovo pravilo važi bez obzira na to da li radite u kancelariji, ili ste sam svoj gazda, ili zadovoljstvo u poslu nalazite, recimo, kroz freelancing. U svakom slučaju, korektni međuljudski odnosi još jedan su dio slagalice u priči o uspjehu i samoostvarenju. Iako je svaki od tih dijelova podjednako važan, postoji i jedan koji vrlo često zanemarujemo.

Razmislimo o sljedećem: da li bi nam ma koja vrsta poslovnog angažovanja donosila zadovoljstvo i nakon što ogromna količina stresa ili nebrojeni prekovremeni sati ostave posljedice na naše fizičko i mentalno zdravlje?

S te strane, briga o sopstvenoj dobrobiti često nam je na posljednjem mjestu, i lako ćemo je zanemariti upravo zarad neke unaprijed definisane ili izmaštane ideje o uspjehu. A posljedice ćemo osjetiti poput domino efekta – stres, iscrpljenost i umor (bio on fizički ili mentalni) uticaće na naš optimalni radni učinak, a on će naposletku presuditi i osjećaju sveukupnog (ne)zadovoljstva. Na kraju krajeva, ne treba zaboraviti da je zdravlje jedan od „resursa“ koji jednog dana možda nećemo moći nadoknaditi.

Zaključak koji se nameće je jednostavan: lični doživljaj samoostvarenja zavisi od toga da li smo pronašli i sastavili sva 4 dijela ove slagalice. Ukoliko nam samo jedan njen dio nedostaje, to je sasvim dovoljno da naruši ravnotežu koju, naposletku, svi na svoj način težimo da ostvarimo. Naš zadatak u svemu tome jeste da načinimo izbore kojima ćemo tu ravnotežu postići, i to na način koji nam ostavlja prostora da i dalje razvijamo svoje lične i profesionalne težnje.

Piše: Marta Levai, MojaFirma

Slični Članci