Koliko sam uspio da pohvatam konce ispada da je sajt BTCmanager.com 14. oktobra u 20 sati pokrenuo lavinu pisanja, ne samo u ekonomskim medijima, kako je Rusija prva zemlja na svijetu koja je odlučila da emituje državnu kripto valutu. Nagađalo se i ranije, međutim nebulozna atmosfera oko tih virtualnog novca od početka je obilovala tzv. fake news (lažnim vijestima) pa su ozbiljniji finansijski operateri bili suzdržani. Sad više nema sumnje, a sve priče i nagađanja presjekao je ruski predsjednik Vladimir Putin lično, kako to ЕврАзДем (evroazijskoj demokratiji) pristoji. Kad on “sugeriše” onda je to jače od naredbe. A sugerisao je riječima: “Skrenuo bih pažnju na potrebu uvođenja najnaprednijih tehnoloških rješenja u bankarskom sistemu. Nije potrebno stvarati barijere, već uvoditi suštinske inovacije za unapređenje i poboljšanje nacionalnog finansijskog sistema”.
Samo par mjeseci ranije Centralna banka Rusije izdala je zvanično saopštenje u kojem je stajalo: “Što se tiče upotrebe kriptovaluta, u skladu sa sadašnjim zakonodavstvom, zvanična valuta Ruske federacije je – rublja. Emisije monetarnih surogata na teritoriji Ruske federacije nisu dozvoljene”. Obrt se zakuvao kada je ruski predsjednik juna mjeseca na sastanku Ekonomskog foruma u Pertogradu susreo dvadesettrogodišnjeg Vitalika Buterina, tvorca Ether (etar), osnovnog elementa, Ethereum aplikacione platforme za elektronska plaćanja, druge, posle bitcoina, po značaju u svijetu. Momak je očito bio vrlo ubjedljiv pa je Putin pod njegovim uticajem riješio da presiječe konopac kojim su se natezali pristalice i protivnici virtualnog novca.
Kripto rublja biće tako prva državna, a u sve većem mnoštvu privatnih kripto valuta.1) Istina pokušala je to već i Estonija, ali je njen “estcoin” pokopan odlukom Evropske centralne banke da ne dozvoli poigravanje novcem koje bi moglo lako da u neizjvesnost povuče euro. Kripto pomama, pored ostaloga posljedica je ljuljanja međunarodnog monetarnog sistema u kojem dolar ima “neprimjereno privilegovan položaj”, što Rusija, Kina, Indija pokušavaju da mijenjaju uvođenjem neke vrste kvazinovca. Naime, njihova težnja da se pokrene rasprava o novom Breton Vudsu (Bretton Woods) privukla je čak i Pola Volkera (Paul Volcker), bivšeg “guvernera” američke centralne banke (FED) u vreme Kartera i Regana i šef tima ekonomista pod Obamom, da juna 2012. objavi predlog za razmišljanje o novoj svjetskoj rezervnoj valuti, “jer je međunarodni monetarni haos razlog više da se razgovara o novom finansijskom poretku”.
Svijet gleda od čega se živi, čak dobro živi, i pokušava da uhvati korak sa savremenim digitalnim vremenom, koristeći sve što to vrijeme nosi, pa i sadržaje sa mogućim sumnjivim posljedicama. Naime, sumnjive oblasti zapravo nude najčešće i najveće profite uz najveći rizik. U toj igri, ko preživi može i da se obogati.
Nevjerovatna je lepeza pokušaja da se ovlada novcem, kako individualno tako i kolektivno, da ga se zauzda. Evropska unija je zahvaljujući otkupu javnih dugova gotovim novcem uspjela da pokrene ekonomiju, a sa njom i inflaciju, ali ispod planiranog nivoa od 2 odsto godišnje. Upumpano je 1.600 milijardi eura a inflacija je stigla samo do 1,54 odsto (stanje septembar). Ni ta mjera, nazvana kvantitativno olakšanje (QE – quantitative easing), ni srozavanje primarnih kamata do nule, nisu dale rezultate kakvi su očekivani, a pritom sve takve mjere imaju svoj kraj koji se upravo približava, pa strepnje rastu. Neefikasnost klasičnih monetarnih šema dokazuje da je sistem iscrpljen, da mu predstoji neko temeljito inoviranje što mnogi ekonomski i finansijski stručnjaci vide kao mogućnost lične afirmacije, a spekulanti kao mogućnost za lov u mutnom.
Prvobitna ideja (pripisuje se njemačkom ministru Šojblu) je da bi se nacionalni dugovi pojedinih zemalja najlakše regulisali ako bi dotična zemlja izašla iz eurozone, emitovala sopstvenu valutu (lako bi se to lansiralo kao nacionalni interes), uz startnu inflaciju od oko 30 odsto. To bi olakšalo vraćanje dugova i obezvrijedilo primanja stanovništva, a djelovalo bi kao viša sila i ublažilo otpore građana prema nepopularnim mjerama “stezanja kajša”. Zgodan metod da se nacionalizam pametno iskoristi. Nasuprot toj ideji petorica italijanskih ekonomista lansirali su TCC – Tax Credit Certificates (poreske kreditne certifikate) koji su ublažena varijanta Fridmanovog “helikopter novca” – da država dijeli besplatno individualnim subjektima (samozaposlenima, radnicima, penzionerima…) određenu količinu certifikata koji bi ušavši u promet pokrenuli ekonomiju. TCC bi besplatno distribuirale nacionalne banke i to u formi kvazinovca, a budući da bi važili samo na domaćoj teritoriji ne bi ugrožavali odnose u eurozoni. Njima bi se mogle plaćati lokalne poreske obaveze, socijalni doprinosi, pa i neke novčane kazne. Certifikati bi se mogli konvertovati u eure. Tu predlog budi sumnje.
Ideja “fiskalnog novca” je čak sasvim ozbiljno shvaćena kao metod kojim se može zaobići zamka likvidnosti, a da se pritom ne povećava javni dug. Od nje olinjali italijanski političar i ljubavnik Berluskoni pravi svoj program za izbore naredne godine u Italiji. Naime, njegov projekat je emisija “Nove lire” koja bi važila samo u Italiji dok bi euro bio platežno sredstvo za obračune sa svijetom. Profesionalni komičar i lider najjače partije u Italiji (Pokret 5 zvezdica), Bepe Grilo, zalaže se za fiskalni novac koji bi po njegovim stručnim suflerima pomogao da se izbjegne zamka likvidnosti bez izlaska iz eurozone. No postoji srećom i treći, i to ozbiljan, Italijan – Mario Dragi, predsjednik ECB (Evropeke centralne banke), koji stavlja do znanja da su sve to italijanske domaće “kad bi…” kombinacije i da u euozoni postoji samo euro i ništa više. Približno u isto vrijeme dotični Mario Dragi morao je da kratko i jasno stavi do znanja Estoncima da u eurozoni postoji euro i nijedna druga moneta, jer su oni prvi smislili da emitju “estkoin” – nacionalnu kriptovalutu.
Estonija je najdigitalizovanija evropska zemlja. Svoj napredak duguje razumijevanju novog vremena u kojem nisu bitni proizvodnja, izgaranje na poslu i ostali atributi industrijskog društva, nego pamet, po mogućstvu kombinovna sa finansijskim ekvilibristikama. Prosperitet se danas stiče vještinom i rizikovanjem. Jedna od estonskih mera koja bi pogodovala lansiranju sopstvene kriptovalute je i uvođenje “e-boravišta” (e–residency), čime se želi omogućiti nerezidentima da pokreću poslove u Estoniji, bez obzira u kom dijelu svijeta žive. E–rezidenti stiču ista poslovna prava kao i građani Estonije, a time zaobilazno prodiru i u poslovni milje EU. To pali i donosi prihode.
Mnoge su centralne banke ophrvane strahom da pored njih promiču desetine i stotine milijardi eura, a da one od toga nemaju nikakve koristi, pa bi rado da se upuste u riskantnu igru sa kripto valutama. Banka za medunarodna poravnanja (BIS) načinila je mogući scenario za osnivanje Centralne banke kriptovaluta (CBCC) i objavila to u svojoj Reviji. Naravno kao i u svakoj “zlatnoj groznici” i u ovoj sa kriptovalutama ima špekulantskih ekscesa koji se graniče sa komikom. Najpoznatija je “Svemirska država Asgardia” koju je osnovao izvjesni Igor Ašurbejli (Ashurbeyli), proglasivši sebe za predsjednika te države koja je izvan domena bilo kakvih zemaljski zakona. I dok se većina naivnih smijulji na tu izmišljotinu, dotični Igor stiče sve veće prihode emitujući svoju “valutu budućnosti” – solar! Neslućeno je na čemu se sve danas pravi novac. Smisao svih tih kvazi valuta jeste da se u krajnoj instanci pretvore u legalni novac i to u što većim količinama.
U septembarskom broju časopis Fortune objavljen je obiman tekst pod naslovom “Pljačke banaka u 21. vijeku” sa podnaslovom: “Kriptovalute revolucionišu svjetske finansije”. To je prilčno iscrpan tekst koji konstatuje da bi bitkoin religija mogla biti sažeta u BYOB (Be your own bank – Budi sopstvena banka). Neko, ko se krije iza pseudonima Satoši Nakamoto kerirao je 2009. godine decentralizovan monetarni sistem koji ne posjeduje niko, ali zato svako na svijetu može u njemu da učestvuje. Bitkoin fizički ne postoji, zapravo postoji ali samo kao neka vrsta suvenira, sve operacije su elektronske i dostupne svakome na javnom bilansu (blickchain). Časopis navodi nekih dvadesetak prevara čije su žrtve vrlo uigrani kompjuterski i finansijski eksperti. Na primjer, Šon Evert (Sean Evertt), menadžer Piksel Digital kompanije, povukao je svoje uloge iz Apple i Amazona i riješio da uloži u bitkoine i etereum kripto valute. Par dana kasnije T-mobil operator ga je pozvao da mu javi kako je njegov zahtjev da promeni broj telefona usvojen. Budući da nikada nije podnio takav zahtev, shvatio je da se radi o nekoj prevari, pa je odmah dao nalog da se blokiraju svi njegovi računi. Brzom reakcijom sveo je štetu na samo 18.000 dolara u kriptovalutama, za koliko su ga hakeri olakšali.
No ni sve te prevare koje prate kriptovalute nisu u stanju da umanje njihovu primamljivost zbog brzine transfera, tajnosti operacija i nevjerovatnog rasta kotacija. Posredstvom kriptovaluta moguće je bilo koji iznos dostaviti u bilo koji dio planete za najviše 3,5 sekundi dok najefikasnije agencije za transfer novca treba skoro toliko dana da bi prebacile novac. Drugo svojstvo – tajnost operacije, obilato je korišćeno u Kini početkom godine kada je na taj način izneseno iz zemlje oko hiljadu milijardi dolara. Međutim, kako Kina ne zaostaje u primjeni svega što je najsavremenije to se očekuje da će nekom od odluka Kongresa KP Kine koji je u toku biti dato zeleno svijetlo za nacionalnu kriptovalutu. Kada je ta vijest procurila, kurs bitkoina je skočio na 5.000 dolara za jedinicu, da bi se već sljedećeg dana vratio na oko 4.000 dolara. Vrijednost zaokrugljujem iz prostog razloga što se kurs kriptovaluta mijenja svakog trenutka uz često veoma velike oscilacije.
Kripto valute služe efikasno i za pranje novca, a većina modernih ucjenjivača traži da im se ucjena uplati u kriptovalutama jer je tako skoro nemoguće ustanoviti ko je primalac. I naravno najveći mamac je frapantan rast kvotacija te valute: Bitkoin je registrovan avgusta 2008. godine, a kada je lansiran januara 2009. prva ponuda je bila 10.000 BTC (bitkoina) za 50 dolara. Formalno startovao je sa cijenom od 0,003 $ za 1 BTC. U trenutku kada sam pogledao 20. oktobra u 12 sati 18 minuta i 23 sekunde 1 bitkoin je vrijedio 5.644,03 dolara da bi dok sam upisivao vrijednost već skočio na 5.658,53 dolara.
Takav trend dovodi do gubitka razuma onih koji uskoče u igru, jer teoretski znači da se ulogom od 100 dolra za godinu – dvije može postati milioner. Naravno novac je virtuelan i podložan nevjerovatnim oscilacijama. Sve to neviđeno podsjeća na ludilo sa cijenama lukovica lala koje su dostizale pojedinačnu vrijednost kuće u centru Amsterdama (Tulipmania) da bi u jednom danu 1637. godine pale u bescijenje.
Kad se sve sabere dolazimo do računice da ukupno kriptovalute iznose nešto oko 150 milijardi dolara. Napisao sam već da to nije iznos koji bi mogao da uzdrma svjetske finansije i to ostaje jer pogledajmo ko vrijedi još više: Amazon 402 milijarde, Apple 730 milijardi, ukupno emitovane novčanice dolara 1.500 milijardi, zlato 8.200 milijardi, fizički novac 31.000 milijardi, berze (obrt) 66.800 milijrdi, a sav novac cijelog sveta ukupno 83.600 milijardi. Istovremeno ukupan svjetski dug iznosi 199.000 milijardi dolara. I sad ako te sume ostavljaju utisak grandioznosti, naveo bih da postoji još jedan tip kvazi novca o kome se, možda iz straha, jednostavno ne govori. To su – derivati. U osnovi to je finansijski instrumet – oročeni ugovori izvedeni iz dionica, obveznica, valuta, robe, kamatnih stopa… kojima se trguje, promeće, plaća… koji su jednostavno u stanju da u mnogim operacijama zamijene novac – dakle oni su finansijski proizvod i u toliko kvazi novac. E pa njihova ukupna suma procjenjuje se čak na 1,2 bilijarde – to je 14,45 puta više od sveg novca koji legalno cirkuliše ili 1.200.000.000.000.000 dolara, što baca u sjenku sve ranije nabrojane sume.
Prepustio bih komentarisanje ove činjenice kvalifikovanijoj osobi. Warren Buffett, treći najbogatiji čovjek u SAD i pretežni vlasnik finansijske korporacije Berkshire Hataway i o derivatim ovako kaže: “Duh derivata pobjegao je iz boce i nema sumnje da će se multiplikovati dok neki događaj ne učini vidljivim njegovo otrovno dejstvo. Centralne banke i vlade do sada nisu uspjele da nađu efikasan način kontrole ili bar uvida u rizike koji se kriju u tim ugovorima. Po mom shvatanju derivati su finansijsko oružje za masovno uništavanje, zasada prikrivenog, ali smrtonosnog potencijala.”
Dame i gospodo, tango na monetarnom Titaniku već uveliko svira!
Autor: Milutin Mitrović
Preuzeto sa: Biznis i Finansije
