Nedavna objava Vlade Crne Gore o uspješnom aranžmanu sa američkim i europskim bankama, koji je omogućio da kamate na kredit više ne plaća dva, već 0,88 odsto, podsjetila je na važnost i brojne benefite hedžinga.
Osim država, hedžovanje koriste i kompanije, posebno u razvijenim zemljama. Međutim, uprkos brojnim prednostima ove operacije, ona može da nosi i određene rizike.
“Hedžing predstavlja zaštitu od, prije svega, finansijskih rizika u poslovanju. Najčešći rizici od kojih se štitimo su rizik promjene deviznog kursa, odnosno devizni rizik, zatim rizik promjene kamatnih stopa, kao i rizik promjena cijena finansijske aktive, odnosno akcija, kriptovaluta, primarnih proizvoda, poput nafte i slično”, objašnjava za portal Biznis, dekan FEFA fakulteta i ekonomista prof. dr Milan Nedeljković.
Suština hedžinga je da, kroz dodatnu finansijsku poziciju, u odnosu na naš primarni posao, omogućimo da steknemo benefite, u momentima kada je “oluja” u našem primarnom biznisu. Ili, da, koliko je to moguće eliminišemo posljedice te “oluje”.
“U tu svrhu u praksi najčešće koristimo finansijske derivate. Ili smo kreativni, pa kroz odgovarajuću kombinaciju pozicija u drugim aktivama, možemo replikovati zaštitu koju bi dobili kroz kupovinu ili prodaju finansijskog derivata, što je tzv. “sintetička” pozicija, kaže prof. Nedeljković.
Operacija kojom svi dobijaju
Kao primjer, recimo, možemo uzeti zemlju XYZ koja je emitovala dolarski Eurobond na određen iznos. Prefix “Euro” kod Eurobond označava specifično tržište na kome se izdaju finansijski instrumenti, u ovom slučaju državna obveznica i koji mogu biti u bilo kojoj valuti, ne nužno u euru. Zemlja XYZ je emitovala dolarski Eurobond. Zašto? Zato što je procijenila da je na tržištu veća tražnja za dolarskim Eurobondom, nego Eurobondom denominovanim u euru, što posledično može omogućiti nižu kuponsku, odnosno kamatnu stopu na dolarsku obveznicu. Ova operacija je logična i jasna. Ali, postoji i određeni rizik da, tokom servisiranja obveznice, dolar značajno ojača u odnosu na euro, što će proizvesti veće troškove za XYZ, i pored niže kamatne stope. Ovo su mnogi korisnici kredita u švajcarskim francima osjetili na svojoj koži. Ovaj rizik je još jače izražen ako XYZ pretežno ima prilive u eurima, a ne u dolarima.
Šta XYZ može dodatno da uradi da se hedžuje od deviznog rizika? Može da uđe u valutni svop (finansijski derivat) sa odgovarajućom bankom, gdje će svoju dolarsku obavezu pretvoriti u obavezu u europskoj valuti i na taj način eliminisati rizik od kretanja dolar/euro deviznog kursa. Na taj način će dobiti efektivnu kamatnu stopu na, de facto, obveznicu u euru, koja je niža od one koju bi dobila da je emitovala direktno obveznicu u europskoj valuti. Postavlja se pitanje zašto bi banka prihvatila takav svop? Razlog je više nego praktičan – i banka, iz svog posla, ima izloženost ka euru koju želi da prebaci u dolar, znači suprotno od potreba zemlje XYZ. Drugi razlog je što, možda, procjenjuje da neće doći do jačanja dolara. U ovoj transakciji, reklo bi se, svi dobijaju.
Važno je znati tačne obaveze
“Zaštita od rizika je uvek dobra za privrednike. Zato je hedžing toliko i prisutan u razvijenim zemljama. Efekte hedžinga na privrednike možemo posmatrati na dva nivoa – makro i pojedinačnom. Gore opisan primjer sa emitovanjem državne obveznice je sličan onome što je Srbija uradila prilikom posljednje emisije na Eurobond tržištu. Na makroekonomskom nivou efikasno upravljanje javnim dugom, kao u ovom primeru bi trebalo da ima pozitivne posledice na makro-finansijsku stabilnost, osim ukoliko pozajmljena sredstva nisu dobro iskorišćena. Na nivou privrednog subjekta, hedžing omogućava da se smanje neizvjesnosti u poslovanju. A svaki privredni subjekt preferira što manju neizvjesnost. Na primjer, možda ne mogu da predvidim u cjelosti svoju prodaju u narednih šest mjeseci, ali mogu danas da fiksiram iznos svoje valutne obaveze koja dospijeva za šest mjeseci, tako da ne budem neprijatno iznenađen deviznim kursom tada”, zaključuje prof. Nedeljković.
Na pitanje, koji su sve rizici mogući prilikom realizacije hedžinga, prof. Nedeljković navodi da je to, prije svega izbor pogrešnog finansijskog instrumenta, kojim ne uspijevamo da postignemo zaštitu koju smo željeli, u slučaju pojave “oluje”.
“Korišćenje hedžinga podrazumijeva određen nivo finansijskih znanja. S druge strane, treba imati u vidu da će hedžing koštati onda kada ne dođe do realizacije događaja od koga se firma štiti. Na primjer, ukoliko smo kupili devizni forvard koji nas obavezuje da kupimo 1.000 eura po kursu od 120 dinara za euro na dan 31. avgusta 2021. godine, a stvarni kurs na taj dan bude 117.56 dinara, na ovom poslu smo izgubili novac. Ali to je cijena koju prihvatamo da platimo da bismo bili spokojni u periodu do kraja avgusta. Upravo ovo nam govori da treba da se hedžujemo samo od onih rizika za koje postoji realna šansa za pojavu, inače možemo imati samo trošak”, napominje prof. Nedeljković.
On napominje da put ka uspješnom hedžovanju ima tri stanice.
“Polazna, u kojoj u potpunosti razumijemo koji su rizici značajni za naše poslovanje. Sljedeća stanica je prolazna, u kojoj, uz pomoć svog znanja i ponude finansijskih derivata ili aktive treba da pronađemo ono što će pružiti najbolju zaštitu od rizika. Finalna stanica je ona u kojoj zaključujemo ugovor”, kaže prof. Nedeljković.
