Maj 1960: Jugoslavija se već godinama zalaže za što širi razvoj privredne razmene u svijetu, kao i za pomoć nerazvijenim zemljama. Praktikovanje ovih načela može izvanredno mnogo doprinijeti smirenju i stabilizovanju prilika u svijetu.

Naša politika polazila je od ocjene da vještačke privredne barijere, koje su nastale kao posljedica političke podjele svijeta u znaku hladnog rata, predstavljaju smetnju normalizovanju odnosa među narodima, pa se upravo zato borila za što slobodniju svjetsku razmjenu i privrednu saradnju.

Istovremeno, Jugoslavija je isticala da je jedan od nužnih preduslova za sređivanje prilika i stabilizovanje mira – efikasna, “apolitička” pomoć razvijenih zemalja narodima koji su privredno zaostali.

Ovakav stav Jugoslavije – u Ujedinjenim nacijama i van njih – mnogo je doprinio stvaranju onog velikog ugleda koji naša zemlja uživa.

U stvari, politika pomoći nerazvijenim zemljama i proširenja ravnopravne privredne saradnje u svijetu, samo su jedna manifestacija osnovnih načela jugoslovenske spoljne politike, dio jugoslovenskih koncepcija koegzistencije i međunarodne saradnje.

Međutim, ono što ovakvom načelnom stavu Jugoslavije daje posebnu vrijednost, jeste činjenica da se riječi i djela poklapaju, da praksa politike naše zemlje potvrđuje shvatanja za koja se Jugoslavija zalaže.

Posljedinja godina bila je u tom pogledu naročito značajna. U tom periodu Jugoslavija je ne samo dalje razvijala privredne odnose sa mnogim zemljama, što je svakako i izraz stalnog porasta snaga jugoslovenske privrede, već je – kad je riječ o nerazvijenim zemljama – pokazala spremnost da sa svoje strane učini maksimum u pravcu olakšavanja međusobne privredne razmjene, odnosno da, u okviru svojih materijalnih mogućnosti, pomogne privredni razvoj tih zemalja.

Posebnu pažnju – u toj svjetlosti – zaslužuju povoljni krediti koje je Jugoslavija pružila nizu nerazvijenih zemalja, samo s ciljem da na taj način olakša privredni uspon tih nacija.

Nedavno je stigla iz Nju Delhija vijest o novom jugoslovensko-indijskom trgovinskom sporazumu, koji – pored ostalog – sadrži i klauzulu o povoljnom jugoslavenskom kreditu Indiji, u visini od 40 miliona dolara.

Indija će ovaj kredit koristiti za nabavku određene industrijske opreme u našoj zemlji, odnosno za opremanje određenih investicionih programa u okviru svog novog petogodišnjeg plana.

Međutim, kada se pogledaju dosijei, videće se da kredit Indiji nije prvi ni jedini kredit koji je Jugoslavija dala zemljama manje razvijenim od nje. Slični srednjeročni, povoljni krediti, mada manji, dati su i Etiopiji, Sudanu, Indoneziji, Cejlonu, Ujedinjenoj Arapskoj Republici…

Ukupna suma kredita koje je naša zemlja u posljednje vrijeme odobrila nerazvijenim zemljama za nabavku industrijske opreme, brodova, fabrika i sličnog, iznosi ozbiljnu cifru od preko 100 miliona dolara.

Sto miliona dolara i vrlo povoljni krediti – to je podatak koji podstiče na razmišljanje.

U toj brojci sadržana je čitava jedna politika. Prije svega, činjenica da je Jugoslavija danas privredno toliko napredovala i ojačala da je u mogućnosti da daje kredite i da obezbijedi isporuku opreme koja je potrebna zemljama koje se nalaze na putu industrijskog i privrednog razvoja, vrlo jasno svjedoči o velikim privrednim uspjesima socijalističke Jugoslavije.

Još nedavno naša zemlja nije imala mogućnosti da pruža kredite, jer je i sama bila nedovoljno razvijena. Međutim, konstantni napori naših ljudi urodili su plodom: danas se Jugoslavija na svjetskim tržištima sve više pojavljuje kao industrijski razvijena zemlja, koja je u stanju da isporuči mnoge proizvode koji su potrebni nerazvijenim zemljama.

Pružajući povoljne kredite nedovoljno razvijenim zemljama Azije, Afrike i Latinske Amerike – što će se nastaviti i u toku ove godine – Jugoslavija, nesumnjivo olakšava i podržava privredni razvoj tih nacija.

Tačno je da je ovakav jugoslovenski odnos skroman po obimu – kada se uporedi s potrebama tih zemalja. Jugoslovenski doprinos je, isto tako mali u poređenju s kreditnim i finansijskim mogućnostim velikih svjetskih sila. Ali takva upoređenja niti su opravdana, niti mogu da umanje principijelan praktičan značaj jugoslovenskih kredita. Jer, oni su, prije svega, izraz dobre volje i spremnosti Jugoslavije da u okvirima mogućnosti svoje privrede i na djelu pomogne razvoj nerazvijenih zemalja.

Za nerazvijene zemlje Jugoslavija je vrlo pogodan privredni partner. Prije svega, ne treba zaboraviti da ih za Jugoslaviju vezuju čvrste niti istih osnovnih stremljenja, sličnih političkih pogleda i oprobanog prijateljstva. Većina nerazvijenih zemalja takođe vodi vanblokovsku politiku.

Prema tome politička atmosfera je izrazito povoljna, pogotovu što te zemlje znaju da, uzimajući kredit od Jugoslavije ne moraju da brinu od skrivenih posljedica.

Jugoslavija nema nikakvih pretenzija u smislu dominacije i “političkog unovčavanja” olakšica koje pruža kreditiranjem.

Drugim riječima, na temeljima obostranog povjerenja postoje mogućnosti za najširu saradnju. Jugoslavija je privredno sposobna i politički spremna da, koliko joj sopstvene prilike dozvoljavaju, doprinese privrednom napretku svojih azijskih, afričkih i latinsko-američkih prijatelja.

To je, svakako, osnovni politički i ekonomski smisao jugoslovenskih kredita. Drugi je – da i privreda Jugoslavije ima neposrednih interesa u razvoju saradnje sa nerazvijenim zemljama. Mi smo mlada industrijska nacija, koja, težeći da se dalje razvija, mora da stvara tržišta i za svoje inđustrijske proizvode.

Otuda proširenje izvoza, stvaranje tržišta, učešće u planovima izgradnje objekata u nerazvijenim zemljama, predstavlja, u svakom slučaju, i dugoročni jugoslovenski interes. Krediti koje je Jugoslavija odobrila Indiji, Cejlonu, Indoneziji, Sudanu, Etiopiji i drugim zemljama, olakšavaju, dakle, dalji normalan porast jugoslovenske privrede.

Jedno je s drugim povezano. Naša zemlja i sama uzima kredite da bi se dalje razvijala, ali ih, kao što vidimo, i daje zaostalijim zemljama.

U modernom svijetu tako i treba da bude, to i jeste pravilno shvaćena koncepcija ekonomske saradnje nacija na temeljima ravnopravnosti, uzajamnosti interesa i koegzistencije.

Svojom politikom u ovoj oblasti, Jugoslavija doprinosi savlađivanju ekonomskih barijera, kao i suzbijanju zaostalosti u svijetu – suzbijanju najvećeg neprijatelja trajnog mira.

Tako se na djelu potvrđuju riječi i stavovi Jugoslavije o pomoći nerazvijenim zemljama i o širokoj, svestranoj, antidiskriminacionoj privrednoj saradnji kao važnim elementima borbe za mir i prijateljstvo među narodima.

(Duga, 1960.)

Preuzeto sa: yugopapir.com