Imajući u vidu da se mnoge žrtve aktuelnih finansijskih prevara osjećaju kao u Kafkinom „Procesu“, postavlja se pitanje da li je čuveni pisac i činovnik u jednom osiguravajućem društvu ustvari predvidio doba u kome će finansijsko tržište nadmašiti holivudske trilere, a ugled moći da se opere još lakše od novca.

Ova godina još nije stigla ni do polovine svog „mandata“, a njemački inženjer elektrotehnike i nesuđeni broker Sergej W. uspio je da se u žestokoj konkurenciji nagomilanih finansijskih afera izbori za poziciju koja mu garantuje da će njegova ideja o brzoj zaradi obilježiti ne samo 2017. već i ući u anale „kreativnih finansija“. Nakon što je dao ponudu za kupovinu akcija fudbalskog kluba Borusija Dortmund, pokušao je da im snizi vrijednost korišćenjem klasične gerilske taktike – bombaškim napadom na autobus kojim su fudbaleri tog kluba prevoženi na utakmicu. Srećom, ispostavilo se da nije toliko uspješan u terorizmu kao u smišljanju glupih ideja, pa je u tri eksplozije bio lakše povrijeđen samo jedan fudbaler, a napadač je prvo izgubio novac kada su sjutradan akcije Borusije skočile za 1,8 odsto, a potom i slobodu, pošto je Comdirect, onlajn brokerska firma, primijetila njegove sumnjive radnje i alarmirala policiju.

U nekim drugim vremenima, možda bi pouka ove priče mogla da glasi kako se zločin ne isplati, ali u aktuelnim okolnostima pre bi se moglo zaključiti da je Sregej W. imao ozbiljne rupe u finansijskom obrazovanju, odnosno da nije učio od stručnjaka, poput britanske banke HSBC. Prošle godine, američki pravosudni organi objavili su da neće nastaviti proces protiv pomenute banke, iako postoje osnovane tvrdnje da je „oprala“ milijarde dolara za račun narko bosova, uključujući i novac zloglasnog meksičkog Sinaloa kartela i kolumbijskog Norte del Valje.

Ovi karteli su, inače, poznati po krvoločnosti – samo u Meksiku Sinaloa je odgovoran za smrt 100.000 i nestanak 20.000 osoba. Ipak, britanskoj banci su oprošteni grijesi, sa obrazloženjem da bi njeno kažnjavanje izazvalo „globalnu finansijsku katastrofu“, pa je slučaj zaključen džentlmenskim sporazumom: platila je kaznu od 1,92 milijarde dolara, a zauzvrat ni jedan njen rukovodilac nije završio u zatvoru.

Od kritike javnosti banka se branila tvrdnjom da nije imala uvid u način na koji su sticana ova sredstva, iako je mjenjačnica sa kojom je sarađivala u pranju novca bila pod istragom američkog i meksičkog pravosuđa zbog iznošenja 376 milijardi dolara u jednu američku banku. Nakon što je otkriveno da je i HSBC u tome učestvovala, ispostavilo se da je „prala“ i novac iz Saudijske Arabije, za koji se sumnja da ima veze sa Al Kaidom. Usljed pomenutih skandala, jedno vrijeme je lošije poslovala, ali u prošlom kvartalu vrijednost njenih akcija je počela iznenađujuće da raste. Izgleda da se ugled pere još lakše od novca.

Kao u Kafkinom „Procesu“
Da banke neosnovano bije glas kako su konzervativne i „operisane“ od inovativnih ideja, potvrđuje i slučaj američke banke Vels Fargo, koja je nedavno morala da otpusti više od 5.000 ljudi kada se otkrilo da je njen promet uvećavan lažnim bankovnim računima. Zaposleni su, pod pritiskom prodajnih ciljeva, smislili da svoj učinak povećaju otvaranjem čak dva miliona lažnih računa na koje su prebacivali novac pravih korisnika. U pojedinim slučajevima koristili su lažne e-mail adrese i PIN-ove, a kupce su optuživali za prekoračenja naknade, nakon čega je njihov novac „pomjeran“ bez pristanka.

Banka je prihvatila da plati odštetu klijentima koji su je tužili, ali se otpuštanja nisu odnosila i na direktore – svih 15 je nakon skandala ponovo izabrano da ostanu u svojim foteljama. Otkrivanje ove afere je, međutim, upalilo alarm za uzbunu u Prudenšlu, osiguravajućoj kući koja je bila partner ovoj američkoj banci u prodaji životnih osiguranja. Posle unutrašnje istrage, Prudenšl je saopštio da je banka „prodavala“ polise osiguranja svojim mušterijama bez njihovog znanja i pristanka. Ispostavilo se da su se klijenti mjesecima žalili banci na skidanje novca sa računa za osiguranje koje, zapravo, nisu kupili. I dok su se klijenti osjećali kao glavni likovi Kafkinog „Procesa“, bankari koji su ovom prevarom donosili dodatna sredstva Vels Fargu su finansijski nagrađivani.

Posle skandala sa Vels Fargom, mediji su počeli da dobijaju dojave o sličnim zloupotrebama i u drugim finansijskim kućama. CNN je objavio priče radnika Banke Amerike (BAC), Sitizens banke, PNC, San Trasta i drugih, koje pokazuju da su opsesija prodajom i pritisak koji zaposleni trpe odveli mnoge od njih s druge strane zakona. Neki su samo bili prinuđeni da klijentima nude mnoštvo proizvoda koje oni nisu tražili, poput debitnih kartica i otvaranja novih „boljih i sveobuhvatnijih računa“. Tako je odlazak u banku postao nalik kupovini u Mekdonaldsu – ako naručite čizburger, oni će vam sigurno objasniti da vam se isplati da uz njega uzmete i pomfrit. No, neki od ovih bankara su otišli korak dalje, uključivši se u „rearanžiranje“ troškova debitnih kartica, kako bi preuveličali prekoračenja svojih klijenata.

Nekom je dolar majka, a nekom maćeha
Skandal sa Liborom podsjetio nas je da se nedivljiva ruka tržišta ipak može uočiti golim okom, pogotovu ako gledate u pravcu zatvorenih bankarskih krugova u kojima se odvijaju dogovori o trgovanju hartijama od vrijednosti i drugom robom. Nova takva afera, mada manja po obimu, dolazi iz Južnoafričke Republike.

Tamo je proteklih dvije godine trajala istraga o namještanju kursa valuta, za koji su optuženi i veliki svjetski igrači poput Sitibanke. Istražitelji su našli dokaze da je 18 banaka i njihovih ogranaka, uključujući i Nomuru, Standard bank, Investsec, JP Morgan i druge, od 2007. bilo u zaveri oko namještanja valutnog kursa, ponajviše dolara. Igranje sa vrijednošću deviza imalo je negativne posljedice po standard građana ove zemlje, ali pozitivne po saldo uključenih banaka.

No, kada se istraga zahuktala, Berkliz i Sitigrup su kontaktirale pravosudne organe u Južnoafričkoj Republici, ponudivši im informacije o manipulacijama. Komisija za zaštitu konkurencije je uz njihovu pomoć otkrila mehanizam namještanja valuta – čet sobu nazvanu „ZAR Domination“, preko koje su bankari koordinisali svoje ilegalne radnje.

Donijeta je odluka da se pomenute banke ukupno kazne sa 10 milijardi dolara, ali Komisija nije naznačila da se ona odnosi na Berkliz i Sitigrup, vjerovatno zbog pomoći u istrazi. No informacije u medijima nagovještavaju da će dvije banke ipak platiti određenu novčanu kaznu, a mnoge nevladine organizacije zahtijevaju od južnoafričkih vlasti da kazna za Sitigrup bude veća od predviđenih 10 odsto bančine zarade u ovoj zemlji.

Monopolista u zatvoru
Ove godine, za promjenu, šestoro britanskih bankara i investitora će ipak završiti u zatvoru zbog malverzacija koje su dostigle 245 miliona funti (285 miliona eura). Jedan od njih je Linden Skourfild, bivši menadžer u finansijskoj kući HBOS, koji je primao mito od konsultanta Dejvida Milsa u vidu luksuznih krstarenja od Las Vegasa do Barbadosa, začinjenih orgijama sa elitnim prostitutkama, a zauzvrat odobravao velikodušne pozajmice kompanijama koje nisu uvjek bile u mogućnosti da ih vrate. Mils je u ovom slučaju zarađivao od „konsultantskih usluga“ preduzećima, od kojih su mnoga, potom, bankrotirala. Koliko su se akteri ovog „bankarsko-investitorskog“ trilera zaigrali, govori i podatak da je sud morao da izdvoji tri prostorije za pohranjivanje 500.000 dokumenata sa dokazima o ovom slučaju.

Osuđeni bankari i inevstitori u prilagođavanju zatvroskim uslovima mogu da se ugledaju na Bernija Madofa, jednog od najvećih finansijskih prevaranata u istoriji. Iako je osuđen na 150 godina robije, Madof se, izgleda, i u zatvoru drži devize „vrijeme je novac“, pa je uspostavio monopol na distribuciju tople čokolade u toj ustanovi. Naime, u zatvorskoj prodavnici je kupio sve paketiće smjese za pravljenje tople čokolade, a zatim ih dalje preprodavao.

Biznis i Finansije