Drakić: Dugoročno održiv rast nije moguć samo uz podsticanje potrošnje

Usporavanje ekonomije Crne Gore pokazalo je da dugoročno održiv rast nije moguć samo uz podsticanje potrošnje, već se moraju podsticati sektori i ekonomski elementi koji su važni za rast, a to su prije svega nova ulaganja.

To je u intervjuu za Forbes magazin kazala predsjednica Privredne komore Crne Gore Nina Drakić.

Ona je rekla da je rast crnogorske ekonomije od osam odsto iz prethodnih godina, pao je na tri odsto u 2024. godini.

Objašnjava da je rast potrošnje jedan od glavnih razloga koji je doprinosio rastu prethodnih godina, ali to vremenom blijedi i za podsticanje ekonomske aktivnosti važno je ulaganje u infrastrukturu, manje razvijene sektore, prije svega u industriju, kako bi na kraju podstakli ekonomsku aktivnost i diversifikovali ukupnu crnogorsku ekonomiju.

Koji su glavni faktori usporavanja ekonomije i šta je potrebno raditi da bi se povratio dinamični rast?

Same karakteristike naše ekonomije, našeg malog tržišta, otvorenosti i uvozne zavisnosti su faktori koji utiču i na činjenicu da globalna dešavanja, pa i dešavanja na našem tržištu, značajno utiču i na kretanje ekonomije. Tako da u prethodnoj godini imali smo negdje umjereni napredak i globalne ekonomije koja se i dalje suočava sa geopolitičkim i trgovinskim izazovima. Ekonomije razvijenih i zemalja u razvoju su se izborile sa inflacijom i sad su to neki faktori koji su uticali i na našu ekonomiju. Kao što ste rekli, u prethodnoj godini smo usporili rast na nekih 3% u prva tri kvartala 2024. godine, dok se par godina prije toga rast u prosjeku kretao oko nekih 8%, ali i taj rast je uglavnom bio podstaknut oporavkom, prije svega sektora turizma nakon kovida, novom fiskalnom politikom, odnosno reformom poreske politike u dijelu tržišta rada i značajnim prilivom stranaca koji su opet zbog geopolitičkih dešavanja došli u Crnu Goru tokom 2022. i 2023. godine i sve su to faktori koji su podstakli potrošnju. I upravo je rast potrošnje jedan od glavnih razloga koji je doprinosio rastu, ali ono što možemo reći da je i prethodna godina, odnosno usporavanje ekonomije, pokazalo da dugoročno održiv rast nije moguć samo uz podsticanje potrošnje, jer ta potrošnja, podsticaj potrošnje, vremenom blijedi i moramo se vratiti podsticanju onih sektora i onih ekonomskih elemenata koji su važni za rast, a to je prije svega podsticanje novih ulaganja. Bilo da govorimo o domaćim investicijama ili stranim investicijama. Prije svega, za podsticanje ekonomske aktivnosti, važno je ulaganje u infrastrukturu, odnosno realizacija infrastrukturnih projekata i, kada govorimo o saobraćajnoj komunalno-energetskoj infrastrukturi, kao i ulaganja u one manje razvijene sektore, prije svega ulaganje u industriju, kako bi na kraju podstakli ekonomsku aktivnost i diversifikovali ukupnu crnogorsku ekonomiju.

Koliko je realno sad govoriti o projekcijama za ovu godinu i da li možemo?

Projekcije su slične kao 2024, između 3 i 4 procenta rasta.

U kojim sektorima je zabilježen najveći rast u 2024. i u kojima vidite najveći potencijal za ubrzanje ekonomskog rasta u ovoj godini?

U prethodnoj godini imali smo rast u sektoru trgovine na malo od nekih 10%. Zabilježili smo blagi rast u sektoru građevinarstva, u većini vidova saobraćaja, prije svega u vazdušnom. Osim željezničkog, odnosno prevoza robe željeznicom, gdje je zabilježen pad, imali smo stagnaciju sektora industrijske proizvodnje upravo zbog pada proizvodnje električne energije, zbog loših hidroloških uslova, iako su druga, dva podsektora, prerađivačka industrija, prije svega proizvodnja hrane, rasla, kao i sektor vađenja ruda i kamena. Kada govorimo o sektorima koji mogu podstaći rast, tu prije svega vidimo sektor energetike, ulaganje u obnovljive izvore energije. Znamo da je preko 40% proizvodnje električne energije iz uglja i to je nešto što shodno održivom i zelenom razvoju, moramo substituisati novim obnovljivim izvorima energije, tako da u tom sektoru imamo značajan potencijal. Ono što jeste potencijal, svakako, je sektor proizvodnje hrane. U prethodnim godinama ulagano je značajno i ostvarili smo napredak i u mesnoj, i u mljekarskoj industriji. Tu imamo potencijala za proizvodnju vode, čiji je značajan uvoz i u što trebamo ulagati. Takođe, nedovoljno iskorišćen potencijal je u sektoru šumarstva, odnosno drvoprerađivačke industrije, gde trebamo ulagati u dodatne, razvoj proizvoda sa dodatnom vrijednošću, kada je taj sektor u pitanju. I onaj sektor koji bih pomenula, to je ICT (informaciono-komunikacione tehnologije) i digitalna transformacija društva. Naime, taj sektor ima veliki potencijal za rast, a ima i, da kažem, taj horizontalni element da sa razvojem digitalizacije se podstiče razvoj i ostalih sektora, tako da Crna Gora kao mala zemlja može biti testno područje za nova rješenja, a svakako je i u malim sistemima mnogo jednostavnije sprovesti tu digitalizaciju. I svakako ulaganje u inovacije, jer inovativna rješenja jačaju konkurentnost bilo kog sektora u kojem razvijamo nova rješenja, nove proizvode i usluge.

Crna Gora je lider u regionu po prilivima stranih investicija, ali najviše tih investicija imamo u nekretnine. Koje mjere bi se mogle peduzeti za privlačenje investicija u sektor proizvodnje, tehnologije i inovacija?

Investicije su bile i treba da budu zamajac za rast naše ekonomije. U prethodnoj godini imali smo neki rast investicija od 3%, odnosno neto stranih investicija od 17%, ali njihova struktura je nepovoljna iz razloga što 50% je ulaganje u nekretnine, a samo 15% ulaganja u kompanije i banke. Tako da ovu strukturu moramo raditi na njenom unapređenju. Pa kako? Prije svega unapređenjem investicionog ambijenta.

Investitori žele da ulažu u one zemlje koje imaju stabilan zakonodavni okvir, da posebno u dijelu imovine, radnih odnosa, poreza. Zatim moramo razvijati investicioni ambijent na način da obezbijedimo poreske i druge finansijske podsticaje za one sektore u koje želimo da privučemo investicije. Tu prije svega mislim na smanjenje poreza na dobit, smanjenje PDV-a u onim sektorima u kojima želimo da privučemo investicije i dodatno subvencionisanje tih sektora. To povoljno rješenje može biti dodatne subvencije za istraživanje i razvoj u sektorima u kojima želimo da privučemo investicije. Važan segment svakako jeste i infrastruktura. Stvaranje infrastrukturnih preduslova da učinimo našu zemlju atraktivnom investicionom destinacijom, to je ulaganje prije svega u putnu infrastrukturu, u aerodrome, jer adekvatna aviodostupnost podstaći će investitore da ulažu u naš sektor turizma, ulaganje dodatno u luku, znači svi infrastrukturni preduslovi su takođe važni za dodatni razvoj ekonomije i važna je vladavina prava, odnosno ambijent koji će omogućiti zaštitu ugovora za investitora i sigurnost investitora.

Sve više je važno raditi na kreiranju ambijenta koji će privući održiva i zelena rješenja, primjenu ESG (održivi razvoj) standarda. Sve su to faktori koji privlače renomirane kompanije i investitore da ulažu u neku zemlju.

Da li se zahtjevi domaće privrede i stranih investitora ispostavljaju skoro svake godine? Je li se ništa promijenilo, recimo u odnosu na period prije 3-4 godine? Da li ima pomaka?

Istraživanje o poslovnom ambijentu koje radimo svake godine negdje nam pokazuje posljednjih godina da je po ocjeni privrednika investicioni poslovni ambijent umjereno nepovoljan. Znači negdje smo na nivou nekog prosjeka. Ohrabruju njihova očekivanja da će se u narednom periodu poslovni ambijent unaprijediti. Ali dalje imamo te sistemske izazove, kao što su nedostatak radne snage sa adekvatnim znanjima i vještinama, siva ekonomija, naplata potraživanja, neefikasna javna administracija, određeni fiskalni i parafiskalni nameti koji predstavljaju izazov za privredu. Moram da istaknem da u prethodnom periodu jesmo riješili jedan od izazova, a to su visoki troškovi rada sa poreskom reformom. Negdje je privreda rasterećena i to je nešto što moram istaći kao pozitivan primjer. Svakako ima još puno zakonskih rješenja na kojima radimo i na kojima ukazujemo donosiocima odluka, počev od zakonskih rješenja u dijelu zapošljavanja stranaca, pojednostavljenje procedura, uvođenje kategorije stalnog sezonskog radnika. Zatim neki predlozi novih zakonskih rješenja u sektoru građevinarstva, gdje negdje nije prepoznata važnost privatnog sektora jer su u dijelu planiranja prostora, izgradnje objekata, revizije, oduzeta prava privatnim kompanijama da rade takve vrste posla.

Pokrivenost uvoza izvozom je samo 14%, što je značajan izazov. Koje politike ili inicijative Privredna komora preporučuje za poboljšanje ovog cilja?

O tome sam već govorila u odgovoru na prethodna pitanja. To je važno da, znači, unaprijedimo poslovni ambijent, da podstičemo investitore da ulažu u one sektore koji su manje razvijeni, a za čiji razvoj imamo potencijala, kao što sam pomenula, energetika, drvoprerada, ICT sektor, proizvodnja hrane. I da kada govorimo o diversifikaciji ekonomije, da je to dug i težak proces, da zahtijeva sinhronizaciju i sinergijsko djelovanje, ne samo donosilaca odluka, već i privrede, već i akademske zajednice, a i definisanje jednog strateškog pravca razvoja Crne Gore. Mi nemamo adekvatan strateški dokument kojim objedinjujemo ono što su naša pojedinačna sektorska strateška dokumenta i nemamo definisan jasan cilj ka kojem idemo i težimo.

Privrednici su identifikovali sivu ekonomiju, nelekvidnost, neefikasnu administraciju kao ključne prepreke.  Na koji način Privredna komora može uticati da se ovi problemi riješe?

Već sam rekla da to jesu sistemski problemi, da zajednički sa donosnicima odluka radimo na njima, kroz našu participaciju u različitim vladinim tijelima, ali i kroz direktnu komunikaciju češće predstavnika, donosilaca odluka na sastancima u Privrednoj komori. Kada je u pitanju siva ekonomija, u prethodnoj godini dodali smo program za suzbijanje sive ekonomije i negdje očekujemo određene rezultate u ovoj godini. A za rješavanje i ostalih izazova, važno je ono što sam govorila, to je unapređenje zakonskih propisa i njihova adekvatna implementacija. A kada to pominjemo, ono što je jako važno za privredu jeste uključivanje privrede prilikom kreiranja tih propisa ili izmjena propisa, jer smo svjedoci da se dešava da određena zakonska rješenja dobijemo onda kada su već finalizovana i na koja ne možemo adekvatno reagovati i reagovati na vrijeme.

Na osnovu analize koju ste uradili, proistekle su mnogobrojne preporuke. Možete li da izdvojite neke najvažnije?

Važne preporuke u dijelu radne snage, s obzirom na to da je nedostatak radne snage izazov, ne samo za crnogorsku ekonomiju, nego i za cjelokupni region, je da nastavimo rad na propisima koji će ubrzati procedure zapošljavanja sezonske radne snage, da nastavimo rad u dijelu saradnje sa obrazovnim institucijama kako bi kreirali kadrove sa odgovarajućim znanjima i vještinama koji zadovoljavaju potrebe privrede, da unaprijedimo sistem dualnog obrazovanja, mogućnosti prekvalifikacije radnika. Sve su to načini da obezbijedimo adekvatnu radnu snagu crnogorskoj privredi. Zatim, unapređenja u dijelu poreskog sistema. U prethodnom dijelu nisam pomenula neka rješenja koja će stvoriti izazove prije svega za turistički sektor. Stopa PDV-a od 15%, koja se primjenjuje od 1. januara ove godine, biće izazov za cijelokupan turistički sektor i za njihovu konkurentnost u odnosu na region.

Takođe, ono što smo mi predlagali jeste da bi podstakli, odnosno privukli ulaganje u proizvodne sektore, jeste da se oni koji ulažu u proizvodne sektore oslobode reinvestiranja svoje dobiti. To bi bio jedan od načina da podstaknemo privredu da ulaže u proizvodnju. Zatim, poreza na nepokretnosti, stopa raspona poreza na nepokretnosti da bude smanjena. Sada je od 0,25% do 1%, da bude od 0,25% do 0,5%, kako bi ujednačili opterećenje tim porezima. Jedan od izazova koji privreda često ističe jeste pristup izvorima finansiranja, tako da vjerujemo da treba ubrzati procedure kada je u pitanju formiranje kreditno-garantnog fonda i transformaciju Razvojne banke i da kroz nove instrumente će se privredi omogućiti lakše ulaganje, odnosno jednostavniji pristup finansijama, posebno za one ranjive kategorije kao što su žene, mladi u biznisu, startapovi i slično. I ono što sam pomenula, digitalna transformacija društva, jeste oblast na kojoj moramo raditi, jer ono što se dešava i na globalnom tržištu, mora se dešavati i kod nas kako bi na taj način bili efikasniji i unaprijedili svoje poslovanje.

Da li mislite da je veća stopa PDV-a za turizam „zakucana“ ili još postoji mogućnost i prostor za pregovore sa Vladom?

Uvijek postoje mogućnosti za pregovore sa Vladom jer je to izmjena jednog zakonskog propisa. I vjerujem da imajući u vidu da je ova stopa PDV-a koja je od 1. januara u primjeni kod nas jedna od najvećih u Evropi, nakon Velike Britanije i Irske, najveća stopa, a imajući u vidu da naši glavni konkurenti jesu zemlje Mediterana, odnosno druge turističke zemlje koje imaju niže stope PDV-a, bilo bi dobro da se nakon određenog perioda i analize uticaja tog PDV-a, da se razmotri, odnosno revidira ova odluka.

Izvor: Forbes Crna Gora

Slični Članci