Da li i na koji način bogatstvo mijenja ljude je pitanje koje se postavlja vjerovatno otkad postoji civilizacija. I nekada i sada, komentari na račun navodne promjene ponašanja kod osoba koje zarađuju veće sume novca su vjerovatno svakodnevnica. Bilo da je riječ o zavisti ili pukoj radoznalosti, analiza djelovanja bogatog pojedinca je neizbježna tema.
Takvom analizom bavili su se i naučnici. Jedna od najčešćih u internet pretrazi na tu temu je napravljena još 2012. a izradio je Univerzitet Kalifornija Berkli.
Igrom do rezultata
Kroz niz interesantnih testova, istraživači su pratili razliku između ljudi sa nižim i višim primanjima. Primjera radi, 195 volontera igralo je igru sa kockicom i trebalo je da sami zapisuju rezultat koji su ostvarili, a sve kako bi dobili 50 dolara. Upravo su oni imućniji bili skloniji upisivanju većeg skora nego što su zaista ostvarili.
„Čak i kod ljudi kojima 50 dolara predstavlja relativno mali iznos, varanje je bilo tri puta veće“, rekao je autor istraživanja Pol Pif sa Berklija. „To zaista pokazuje ekstremni prostor u kom bogatstvo i viši status mogu oblikovati obrasce ličnog interesa i neetičnosti“.
U drugoj igri trebalo je da glume poslodavca i dobiju bonus ako zaposle osobu sa što manjom platom i angažovanjem do šest mjeseci. Na pitanje šta bi uradili da kandidat prihvati malu platu, ali da traži garantovane dvije godine rada, oni imućniji su bili spremniji da budu manje iskreni prema toj osobi.
Takođe, posmatrano je i ponašanje bogatih u saobraćaju i istraživanje je pokazalo da su spremniji da u raskrsnici „iseku“ drugog vozača ili da ne stanu pješaku kako bi prešao ulicu. Možda i najzanimljiviji rezultat jeste da su imućniji učesnici istraživanja bili dva puta odlučniji da djeci uzmu lizalicu od onih sa manje novca. „Bio sam zapanjen“, rekao je tim povodom Pif.
Svijet nije crno-bijeli
Istraživanje ističe da je spremnost na neetičko ponašanje i neiskrenost kompleksno pitanje i da zavisi od više faktora. Istraživači zaključuju da su bogatiji ljudi više nezavisni i zato manje zabrinuti o tome šta drugi misle o njihovom ponašanju. Status ih čini udaljenijim od društva, navodi se u studiji. Pif zaključuje i da će ovakvo ponašanje biti izraženije u društvima gdje je bogatstvo nejednako distribuirano.
S druge strane, istraživanje ukazuje da situacija nije crno-bijela i da ima izuzetaka, a kao primjer se navode bogate osobe iz Enrona i Vorldkoma koje su otkrile i ukazale na probleme u upravljanju ovim kompanijama. Takođe, puno je i bogatih koji su veliki filantropi poput Bila Gejtsa i Vorena Bafeta.
Ovom temom bavili su se i na Šenžen univerzitetu u Kini, zemlji koja bilježi snažne stope rasta broja bogatih. Pokušali su da objasne šta leži u osnovi takvog ponašanja. Ukazuju na dva potencijalna razloga: narcizam i fokusiranost na sebe, kao i manja bojazan od negativnih ocjena okoline. Zaključili su da su bogatiji više spremni na neiskrenost.
Međutim, pitanje iskrenosti nije univerzalno povezano sa imovinskim statusom. Dilema da li sa rastom bogatstva opada nivo iskrenosti ima, zbog svoje kompleksnosti i nemogućnosti pružanja definitivnih odgovora, razloge za i protiv. U nastavku donosimo najčešće razloge koji se navode u različitim diskusijama.
Razlozi zašto bogatstvo može da umanji iskrenost:
Veće privilegije i osjećaj moći mogu da utiču na ljude da se osjećaju kao da su iznad društvenih normi pa i zakona. To može da smanji potrebu za iskrenošću.
S druge strane, postoji i uvijek prisutan strah od gubitka bogatstva pa neiskrenost može da bude sredstvo za zaštitu imetka.
Veće bogatstvo otvara nove prilike za dalje uvećanje imovine što može podstaći dalje neetično ponašanje.
Izolovanost od drugih ljudi takođe može da vodi ka udaljavanju od iskrenosti. Kako ne dijele iste probleme i vrijednosti sa manje imućnima, bogati mogu imati i smanjeni osjećaj za moralnu odgovornost i iskrenost.
I na kraju, novac pruža i više resursa da se opravda neiskrenost.
Razlozi zašto bogatstvo ne mora da smanji iskrenost:
S većim novcem dolazi i veća sigurnost i nezavisnost pa samim tim nema ni potrebe za laganjem ili varanjem.
Višak novca može podstaći altruizam kod ljudi i želju da svoje bogatstvo podijele sa onima koji nemaju dovoljno.
Bogatstvo na ljude može uticati i u smjeru povećanja osjećaja odgovornosti i potrebe za etičkim ponašanjem imajući u vidu uticaj i ugled koji imaju u društvu.
Bogatim osobama su dostupnije obrazovne institucije i viši kvalitet obrazovanja. To može da utiče na usađivanje visokih moralnih vrijednosti i etičkih standarda pa i veću iskrenost.
Imućne osobe su i u većem fokusu javnosti, pa i institucija države. Zbog toga će nastojati da se ponašaju odgovorno kako bi sačuvali svoj ugled, ali i da ne bi došli u problem sa zakonom.