Igalo, turističko mjesto na ulazu u Bokokotorski zaliv, šetalištem uz more povezano je sa Herceg Novim. Šetnja traje tri četvrtine sata i ugodna je uveče ili noću.

Nigdje smeća, nigdje pretjerane buke, tu se još uvijek klinci masovno okupljaju na pijesku, a iznad njih stotine restorana i restorančića, kafića, piše novinar Jutarnjeg lista Tomislav Čadež.

Obilazeći crnogorsku obalu, on navodi da je pristup moru moguć svuda.

“Teče gotovo ničim prekinuta plaža, uska i samo na mjestima divlja, a sve ostale dionice opremljene suncobranima, ležaljkama, tendama, među stablima, divovskim čempresima, borovima, velikim grmovima kamelije, mjesta s hladovinom i bez nje”, opisuje Čadež.

Kada je riječ o cijenama, novinar i crnogorski turista, ističe da su značajno pristupačnije nego u susjednoj zemlji.

“A cijene kao da ti se novčanik najedanput utrostručio. Evo, primjera hamburger sa pomfritom za dva eura ili supa, glavno jelo, desert, piće za pet eura”, prenosi Jutarnji list.

Čadež piše i da Crnogorci zakon i propise poštuju kao Švajcarci.

“Nema šanse da ne dobijete račun. Svi se drže propisa i zakona kao u Švajcarskoj. Duž cijele rivijere, s tek nekoliko većih hotela, koju krase čak i stambeni neboderi, tačno u jedan iza ponoći prestane muzika i više nigdje ne možeš popiti piće. Ima jedna ili dvije diskoteke, jedna ili dvije benzinske stanice koje rade cijelu noć, ali noćni život kao takav očigledno je stavljen u drugi plan”, piše Čadež.

Boraveći u Herceg Novom, on uočava da nije preglasan primorski grad, te da je njegova arhitektura obimna i značajna. Kanli kula, kako naglašava, predstavlja poseban doživljaj. Ističe se i po jeftinom obilasku koji košta tri eura, dok turista koji želi posjetiti dubrovačke zidine treba da plati 27 eura, odnosno 200 kuna.

“U Herceg Novom za stepenice kažu skale, jednako kao i u Dubrovniku, domoroci su zapravo pitomi primorci, stiješnjeni još opakijim brdima nego li Dalmatinci, sve te preplavljuje i zelenilo i more i nakon nekog vremena teško ti je povjerovati da nisi kod kuće. Nekako su mi čak i miliji ovdašnji turisti, među kojima nema mnogo njih izvan Balkana, jer se svečanije drže, manje su zahtjevni i bučni”, piše Čadež.

Novinar Jutarnjeg lista navodi i da su cijene smještaja zapanjujuće niske u poređenju sa hrvatskim.

“Dok kod nas za bolj i apartman ne možeš proći ispod 100 eura, ovdje jedva da i možeš pronaći toliko skup smještaj. Najluksuzniji hotel u Igalu košta toliko da je usred sezone noćenje sa doručkom za dvije osobe 1.000 kuna. Cijene u privatnom smještaju se kreću od deset eura naviše. Ukratko, četvoročlana hrvatska porodica može ugodno ljetovati na Crnogorskom primorju sedam dana za petsto eura”, ukazuje Čadež.

Kada je riječ o taksi prevozu, od Herceg Novog do Igala košta četiri eura, odnosno 30 kuna. Po jeftinoći se ističu i crnogorski trgovački lanci, kao i kafa.

“Kapućino u Herceg Novom triput je jeftiniji nego u Dubrovniku. A da ne govorimo o smještaju. On je i četiri puta jeftiniji. Ljudi su skromniji i rekao bih, ljubazniji nego što smo navikli kod kuće. Uopšte nije loš aranžman uzeti ljetovanje u Herceg Novom pa iz njega posjetiti Dubrovnik. Jedan dan vanrednih troškova svaki bi turista mogao podnijeti”, zaključuje Čadež.