Želite da uživate u dobrostojećem životu i da budete bogati!? Upravo to je ono što je postao glavni orjentir i osnovni indikator današnjice – shopping, trgovina. Čini nam se da svi putevi koji vode ka sreći, vode pravo u prodavnicu. Izlažući na taj način ekonomski sistem i generalno našu cijelu planetu jednom velikom pritisku, a to je katastrofalno za mlade generacije.
Evidentno je da živimo iznad naših mogućnosti, na ramenima nase djece. Možemo li pronaći alternativu za rast proizvodnje i potrošnje da bi bili zadovoljni i na kraju da bi bili srećni?
Ovo je neophodno ako ne želimo da uništimo nas habitat i da proizvodimo katastrofalne fenomene kao sto su ratovi. Aktuelni nivoi potrošnje su već neizdržljivi sa ambijentalne i ekonomske tačke gledišta. Ideja prosperiteta izvan zamki potrošnje treba da se posmatra kao luda ili revolucionarna.
Džekson kaže da postoje alternative: odnosi, porodica, naselja, zajednice su smisao zivota. Postoje mnogi ljudski resursi, a da se uopšte ne koriste. Većina politika koje sprovode vlade širom cijelog svijeta, ide baš u suprotnom pravcu. Ove politike rijetko idu dalje od narednih izbora i rijetko gledaju šta će biti za 20 ili 30 godina.
Svjedoci smo jednog procesa, to jeste komercijalizacije morala. Tržista su naviknuta da usmjeravaju ljudske potrebe, potrebe koje u prošlosti nije zadovoljavalo tržište. To je ono što sam želio podvući izrazom “komercijalizacija morala”.
Naša stvarna potreba je ta da vodimo računa o našim najbližima. Mislim da se svi osjećamo krivim, jer neuspijevamo da provedemo dovoljno vermena zajedno sa svojim najbližima. Prije 20 godina 60 odsto američkih domaćinstava se sastajalo da bi večeralo zajedno, a 20 godina kasnije samo 20 odsto.
Ljudi su više okupirani svojim mobilnim telefonom, IPadom itd. Naš svakodnevni život se promijenio, djelimično zbog tehnologije, koje su svakako proizvele pozitivne stvari, ali i stvorile neku kolateralnu štetu. Danas ako izađemo bez telefona osjećamo se kao da smo goli. Granica izmedju vremena koju posvetimo poslu i one koju posvetimo familiji je presušila. Stalno smo na poslu, imamo kancelariju uvijek u džepu, nema opravdanja. Radimo 24 sata, puno radno vrijeme. I što više hijerahijska skala raste, to se ima manje vremena za sebe. Uvijek si na dužnosti.
Očigledno je da tržišta i konzumerizam (potrošači) ne mogu popraviti ovu situaciju. Oni međutim mogu pomoći da ublaze nasu savjest upravo time što ćemo poći u shopping ili trgovinu.
Istovremeno zaboravljamo na druge “primarne vještine”:
Na primjer da prepoznamo bol, moralni bol, koji je jako bitan, zato što je simptom, koji nam pomaže da prepoznamo slabost ljudskih veza. Odjednom imamo ljude koji imaju hiljade prijatelja na internetu. Nekada smo govorili da se prijatelj vidi u nevolji, što nije baš slučaj sa prijateljima koje imamao na internetu.
Dok su naša moralna čula “roba” ekonomija će rasti, jer je pokrenuta od strane ljudskih potreba i želja da budu zadovoljena, potrebe i želje vještački “dobre” postaju pokazatelj ljubavi prema drugome.
Veliki ekonomisti prošlosti su tvrdili da će potrebe biti stabilne, a kada te potrebe zadovoljimo možemo da predahnemo i uživamo u obavljenom radu. Postojalo je uvjerenje da na kraju tog procesa i sa početkom modernizacije će se imati jedna stabilna ekonomija koja će biti u perfektnoj ravnoteži.
Poslije toga se krenulo drugim putem. Izmislio se kupac. Shvatilo se da dobra nemaju samo vrijednost potrošnje, nego i simbolike. Više se nije kupovalo zato što nam nešto treba, nego zato što ga želimo. Cilj je dakle postao da se razviju nove želje kod ljudi. Međutim dešava se da i želje se sudaraju sa limitom. Tako, limit je prekoračen komercijalizuje se moral.
Ne postoje limiti za ljubav koju želimo da pokažemo drugima. Neograničena odgovornost začinjena nesigurnošću i anksioznošću, to je motor pokretač konzumerizma, ovaj impuls koji nas gura da radimo sve više i više, i da takođe stvaramo više i više. To nije moguće, jer su resursi uvijek limitirani. Možda je momenat istine blizu. Možda možemo da uradimo nešto da usporimo: uzimajuci autentični ljudski put, jedan put međusobnog razumijevanja.
Zigmunt Bauman (Poljski sociolog, filozof Zigmunt Bauman 1925-2017)
Intervencija za Festival Ekonomije Trento
Prevod: sociolog Sanja Vujošević/ Facchini
