Zaposleni se i danas u velikoj mjeri susreću sa nejednakim tretamanom po različitim osnovama, pri čemu ne iznenađuje to da je polna diskriminacija najzastupljenija, i stoga je neophodno sistemski raditi na podizanju svijesti o raznolikosti, jednakosti i inkluziji, ukoliko želimo pravednije društvo i jednake šanse.
To su rezultati tradicionalne godišnje anketa PR agencije Chapter 4 iz Beograda u čijem su centru bili raznolikost, jednakost i inkluzija u poslovnom okruženju (diversity, equity, and inclusion – DEI). Anketa je sprovedena od 1. do 15. marta, a učestvovalo je više od 200 ispitanika zaposlenih u korporativnom sektoru, medijima, kao i preduzetništvu iz većih gradova Srbije.
Koliko su zastupljene DEI vrijednosti?
Dvije trećine učesnika u anketi (64 odsto) kaže da je na njihovom radnom mjestu zastupljena jednakost, odnosno da svaki pojedinac ima isti status, ne biva diskriminisan na osnovu bilo koje vrste različitosti i ima fer tretman, pristup i jednake mogućnosti za napredak. Nešto više od jedne trećine anketiranih smatra da se na njihovom radnom mjestu ne primjenjuje princip jednakosti.
Nešto manji procenat anketiranih (58 odsto) smatra da je na njihovom radnom mestu zastupljena različitost i da se uvažava i poštuje sve ono što ljude čini drugačijim.
Međutim, kada je riječ o inkluziji, dakle, o uključenosti i osnaživanju različitih grupa i njihovoj integraciji u poslovno okruženje, taj procenat značajno opada: tek 42 odsto anketiranih prepoznalo je inkluziju u svom radnom okruženju.
Gotovo 98 odsto ispitanika smatra da su jednakost, različitost i inkluzija na radnom mjestu izuzetno značajni, iako je skoro tri četvrtine (71%) prisustvovalo situaciji u poslovnom okruženju kada su ovi principi bili narušeni.
Žene najčešće diskriminisane
Najzastupljeni vid diskriminacije kojoj su učesnici ankete prisustvovali, ili su je doživjeli, jeste na osnovu pola (58 odsto). U velikoj mjeri je zastupljena i diskriminacija po osnovu fizičkog izgleda (43 odsto). Slijede starosna (27 odsto) i diskriminacija na bazi političkog opredjeljenja (21 odsto). Tek nešto više od jedne četvrtine učesnika ankete kaže da nikada na svom radnom nije doživjelo diskriminaciju ili prisustvovalo takvoj situaciji.
Rezultati ankete govore da kod poslodavaca u Srbiji postoji nejednak tretman, najviše prema ženama, u smislu da su manje plaćene, manje ih je u menadžmentu i sporije napreduju. To smatra 80 odsto anketiranih, dok čak njih 60 odsto kaže da su žene diskriminisane i po osnovu bračnog statusa.
Osobe sa invaliditetom takođe se, u velikoj mjeri, suočavaju sa diskriminacijom, smatra 41 odsto anketiranih, a nejednak tretman u velikoj mjeri postoji i prema starijim osobama pri zapošljavanju i napredovanju (70 odsto), dok se mlađe osobe u znatno manjoj mjeri susreću sa tim, smatra 18 odsto učesnika ankete.
Ipak, postoje i pozitivni primjeri. Iste mogućnosti, bez obzira na etničku, rasnu ili nacionalnu pripadnost najčešći je pozitivan primjer poštovanja različitosti i inkluzije u poslovnom okruženju učesnika ankete, dok neki od ispitanika kao primjere iz svog poslovnog okruženja navode i jednako plaćene pozicije, kao i iste mogućnosti za napredovanje muškaraca i žena.
Sistemski rad neophodan
Kada se sagledaju rezultati ankete i mišljenja ispitanika, zaključak je da je svijest o važnosti uvažavanja raznolikosti, jednakosti i inkluzije na veoma visokom nivou, a veliki broj ispitanika prepoznaje jasne korake za podizanje svijesti o raznolikosti, jednakim mogućnostima i inkluziji.
Da bi se to postiglo, ispitanici kao neophodne mjere navode intenzivne obuke za lidere i menadžment, raznolikost timova, kao i uvođenje DEI politike u kompanije ili ojačavanje postojećih DEI vrijednosti obukama za sve zaposlene, a bitnim smatraju i naglašavanje poslovnih razloga za raznolikost i inkluziju, kao i povećanje svijesti o različitosti unutar i među grupama.
